Odabrane avangardne lampe jasno dočaravaju jednu od najvažnijih i najupečatljivijih karakteristika talijanskog dizajna na području kućne rasvjete – on nikada nije bio isključivo funkcionalan, a još manje uvjetovan zakonima proizvodnje.
Dizajnerski su projekti bili uvijek isprepleteni dubljim propitivanjima čime je završni proizvod dobivao i misaonu dimenziju.
Svi arhitekti i dizajneri koji su djelovali u razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do danas radili su potpuno slobodno i nesputano. Projektiranje lampe, predmeta koji regulira nematerijalnu pojavu-svjetlost, omogućilo je ovoj grani dizajna da istražuje i izražava ne samo funkcionalnost, već i duboke aspekte ljudske prirode te povezanost čovjeka sa svijetom.
ImagoDP, Model Richo. Dizajn Studio G14
ITALIAN LIGHT
U razdoblju od 1950. do 1965. razvija se područje rasvjetne tehnologije i njegova proizvodnja. Razdoblje je to prijelaza iz malobrojnih zanatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom lampi izvan okvira povijesne tradicije prema podjeli tržišta modernog serijskog namještaja između malih i srednjih tvrtki.
Uzor je funkcionalizam koji dolazi iz Sjeverne Europe i koji predstavlja novi kulturalni background koji je suprotan nasljeđu tradicionalnih povijesnih stilova veoma prisutnih u Italiji nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, interpretacija predmeta te njihova funkcionalnost je od samog početka vrlo složena i razrađena.
Kriterij funkcionalnosti s jedne strane koristi se za prekidanje veza s oblicima naslijeđenima iz prošlosti, a s druge, on se suprotstavlja obrazovanju talijanskih dizajnera koji nakon Drugog svjetskog rata djeluju u Milanu, gradu koji vrvi idejama i suradnjama između umjetnika, arhitekata, književnika.
U razdoblju od 1965. do 1980. dizajniranje rasvjetnih tijela nema za cilj samo rješenje tehničkog problema ispravnog osvjetljenja, već propitivanje funkcionalnih običaja kroz novi pogled na svijet, na društvo i na sudbinu samog dizajnerskog projektiranja. Oblik lampe i svjetlosni efekt koji ona daje poprimaju tako simboličku funkciju, izražavajući i nudeći jedan širi koncept.
Svjetlost time poprima novu vrijednost: ne samo da osvjetljava stvarne predmete, pobjeđujući mrak, već otkriva i približava složene nematerijalne stvarnosti.
Ova duboka promjena u području dizajna tih se godina razvija u raznim teorijskim smjerovima, čiji se temelji mogu svesti na konceptualni i kritički dizajn (E. Sottsass Jr., Archizoom i Superstudio) pop matrica u mediteranskom kulturnom kontekstu (lampa „Chiara“ Marija Bellinija i „Profiterole“ Sergia Astija), te naposljetku, znanstveni i eksperimentalni pristup vezan uz pokrete Arte Programmata (Gruppo Dam, Grupa ARDITI, New Lamp Marija Venta).
Nemirne i neskladne boje, snažne teksture plastičnih površina, neravnoteža u formi, različiti materijali koji se ne daju imitirati, predstavljaju veliku slobodu u oblikovanju u razdoblju od 1980. do 2000.
Njihov prvotni cilj nije pronaći izričaj dekorativnih, zaigranih znakova koji bi bili u suprotnosti sa svrhom predmeta, već dati metodološku otvorenost projektu kako bi predstavio društvo koje više nije homogeno, statično i jednodimenzionalno, već diskontinuirano i u stalnoj preobrazbi.
Taj raskid s racionalističkom i funkcionalnom strujom u dizajnu, te potvrđivanje nužnosti čistog istraživanja, oslobođenog zakona tržišta, bio je jasan znak otvaranja novih generacija na međunarodnoj razini.
Stvoreni su temelji za suvremeni dizajn kojeg danas karakteriziraju globalne kulturalne razmjene i složena brojnost izbora.
Tekst: Vesna Ledić
Fotografija 1: Poltronova, Model Gherpe,1967. Dizajn Superstudio
Fotografija 2: Flos, Model Gatto, 1960. Dizajneri Achille Castiglioni i Pier Giacomo Castiglioni
Fotografija 3: Stilnovo, Model Spinnaker, Dizajneri Costantino Corsini i Giorgio Wiskemann
Fotografija 5: Valenti, Model Medusa, Dizajner Olaf Von Bohr
