Glumci koji nastupaju na nezavisnoj sceni i publika koja gleda njihove predstave imaju zajednički problem, a to je pronaći mjesto gdje će se sresti jer to obično nisu kazališta ili od prije očekivana mjesta nego su, recimo, nečiji stan, zabačeni studio ili bivši industrijski pogon.
Zbunila me je obavijest B GLAD produkcije da se predstava „Džaba je najskuplje“ izvodi u prostoru „Peron 16“ nadomak Zapadnog kolodvora Zagreb, pa sam nakon proučavanja plana ulica oko kolodvora, krenula u potragu.
Traženi prostor (u Magazinskoj 16) je odmah uz prugu (ne znam zašto me to začudilo) i lako ga je naći (osim što se svi koji dolazimo pješice, neodgovorno i bezglavo, provlačimo ispod brklje jer se ova rijetko diže).
Iako prostrana dvorana možda nije prikladna za komornu komediju, Faris Pinjo i Konstantin Haag su duhovitim tekstom (temeljenom na drami „Majstor“ glumca, redatelja i pisca Vanče Kljakovića, 1930.-2010.) i okretnom glumom (uz pomoć „bubica“) uspjeli zaokupiti i zadržati pažnju publike.
Na pozornici zatičemo neuredni stan pun rasutih knjiga (Josip Vrbanić) i muškarca, koji sjedeći za pisaćim strojem, očajava zbog stvaralačke krize: to je sveučilišni profesor i nadobudni pisac Petar (Haag) u postupku razvoda koji otkriva da mu je supruga podigla sav novac sa zajedničkog računa, pa se stvaralačkom i emotivnom pridružio i egzistencijalni slom.
Nenadana pojava majstora Bože (Pinjo) podjaruje Petrovu nervozu (prekomjerno puši i pije tablete) a budući da majstor besplatno nudi svoje usluge i neprestano pronalazi izlike da ostane uz Petra, ovaj nakon nekog vremena onemoćalo pristaje. Božo se ubrzo potpuno udomaćio, pa osim što kuha i sprema, ostaje spavati.
Petar želi mir kako bi mogao pisati, ali Božo bez prekida ističe svoje neizbrojive kvalifikacije (među kojima je instruktor plesa i kiropraktičar) pa ne postoji ništa što on ne bi znao (ventilator popravlja bacanjem u smeće). Napokon se Petar odvaži i zatraži natrag svoj mir, što Božu duboko uvrijedi („mislio sam da smo prijatelji“).
Situacija se mijenja kada se Boži putem telefona javlja Antiša tražeći od Petra (on je uvaženi profesor) potpis na certifikatima za slike kako bi ih mogao prodati kao vrijedne originale. Petar odbija no odjednom su u njegovom životu zaredale opasne pojave a dobronamjerni Božo se pokaže „majstorom nad majstorima“.
Dinamično zbivanje, glumački dobro izniveliran odnos između intelektualnog Petra i prostodušnog Bože i pitki tekst koji ne teži duhovitostima „ na prvu loptu“ čini predstavu „Džaba je najskuplje“ zgodnom, zabavnom i „poučnom“ (ne otvarati vrata nepoznatim stričekima).
Fotografije: Veljko Martinović
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
