Donosimo vam ekskluzivno ulomak iz tek izašle knjige Nealea Donalda Walscha „Devet promjena koje će promjeniti sve”.
PETA PROMJENA
Ove dvije rečenice što sam ih upravo rekao – sve mijenjaju! Ne trebate više nijednu drugu informaciju. Vaš um je sada potaknut da izvuče novi set zaključaka o životu.
Na početku ovog razgovora spomenuo sam da postoji Devet promjena koje mogu promijeniti sve, ali zapravo, samo ova jedna vam treba:
PROMJENA 5:
Promijenite svoje viđenje same promjene!
Mnogi od nas pojedine promjene vidimo kao neku tešku devastaciju, prekid nekog toka, pad u napredovanju ili kao raspad okolnosti i uvjeta pod kojima smo do sada živjeli. To sve postaje naša istina. Iz nje zatim izraste misao, koja potom kreira emociju, a ova iskustvo, i to konačno postaje naša realnost.
Promislite malo o ovome što sam upravo rekao. Događaj kreira našu realnost.
Ovo je istina sve dok ne izađemo iz uma. Kada uđemo u realnost duše, onda događaji više nisu ti koji utječu na naše iskustvo realnosti, nego svjesnost.
Iz svjesnosti izranja stvarna istina, dok iz događaja, i to u najboljem slučaju, nastaje vidljiva, a najčešće zamišljena istina.
Znači, iz događaja putujemo prema iskrivljenoj realnosti, dok iz svjesnosti putujemo u konačnu realnost.
A čega to postajemo svjesni i što to ima takvu moć da može učiniti kvantni pomak u našem sveukupnom iskustvu života? Postajemo svjesni stvarne istine o samoj promjeni. Mi dobijemo uvid da ona uopće nije razarajuća, nego eruptivna. Što to znači? Znači da život eruptira u puniji procvat. Dakle, uvidjet ćemo da promjena nije prekid toka, nego tok sam. Postaje nam jasno da promjena nije pad u napredovanju, nego napredak sam. Jednako tako, spoznat ćemo da se nisu promijenili uvjeti ili okolnosti pod kojima smo živjeli, nego je sama promjena okolnost u kojoj sada živimo.
U proširenoj svijesti vidjet ćemo da bez promjene ne bi bilo života, jer život je kretanje, a ono je po definiciji promjena.
Stoga, pitanje nije hoće li biti promjena, nego kakve će one biti.
Odgovor na to pitanje ovisi o tome kako ste upotrijebili mehanizme uma i jeste li ih integrirali u sistem duše, odnosno, vidite li ovo dvoje kao dva drška jednog većeg alata.
Izdvojeno:
Sada ćemo malo dublje proučiti sistem duše, kao što smo to uradili s mehanizmima uma. Započet ćemo s njezinom definicijom:
Duša je energija života, ona ga animira i pokreće. Život sam sebe energizira i pokreće kroz proces življenja. To je samodostatni, samoodrživi sustav.
Važno je da zapamtite ove zadnje riječi. Život je samoodrživi sustav. On se nikad ne završava, vječno traje.
Kako? Prilagodbom.
Zašto? Zato da ostane zauvijek u funkciji.
Ako kojim slučajem u nekom segmentu više nije funkcionalan, on se prilagodi. Na taj način život održava svoju vječnu postojanost. To znači da svaka promjena koja se dogodi nije ništa drugo nego promjena nabolje.
Ova nova ideja o promjeni koju vas pozivam da prihvatite, kad je postavite u osobni kontekst, izgleda ovako:
Sve promjene su za vaše dobro.
Većina nas to tako i doživi nakon nekog vremena, kada se prašina slegne.
Dok se promjena događala, mnogi od nas smo je doživljavali kao nešto najgore u životu, da bi na kraju otkrili njezinu sasvim drukčiju formu – ona postane nešto najbolje što nam se dogodilo u životu.
No, činjenica je da ovo vrijedi za sve što nam se ikada dogodilo u životu, ali mi to ne znamo i stoga to ne možemo prihvatiti. Nama se čini da su se stvari pogoršale. Ipak, sve su to “pakiranja” mehanizama uma jer su oni ograničeni unutar svojih konstrukcija i sjećanja.
Um možda dobro zna što se sve događalo prije, ali ne zna zašto. On čuva sve podatke, ali ne čuva sve informacije iz života (što je posve druga stvar). Um posjeduje znanje, ali ne i mudrost.
Mudrost počiva izvan uma. Ona je unutar duše.
Zato moramo držati oba kraja ovog veličanstvenog alata stvaranja koji ću sada nazvati pravim imenom: VI.
Nešto bih htio razjasniti. “Činjenice” i “svjesnost” nisu ista stvar. Vi možete znati sve činjenice o gravitaciji, ali ako nemate svijest o tome kako ona funkcionira, nećete ništa napraviti. Slično, možete sve znati o struji, možete je čak i koristiti, ali ako nemate svjesnost o njezinoj prirodi i zašto je takva, nećete napraviti ništa.
Na sličan način, možete imati sve činjenice o promjeni, ali ako nemate svjesnost o njezinoj prirodi, što je ona, i zašto se događa, nećete ništa moći s tim.
Na primjer, možda nećete znati da:
SE NIŠTA NE MIJENJA NAGORE! SVE SE UVIJEK
MIJENJA SAMO I ISKLJUČIVO RADI BOLJITKA.
To je prilično velika izjava i razumijem da vam je možda nije lako prihvatiti. Ali, ona je istinita. Vratimo se malo natrag iz ove ogromne ideje i dajmo joj malo osnova iz fizike. Da, rekao sam fizike.
Stalno ponavljam da je um mehanizam. Sada ću dodati da je to i život. Cjelokupni život je također mehanizam, i za njegov rad je potrebna energija. Međutim, za razliku od svih drugih mehanizama, život je sam po sebi još i energija pomoću koje on sam funkcionira. Znači, sam sebe napaja!
Na primjer, zvijezda implodira i kompletan njezin prateći sustav nestane u crnoj rupi. Na planeti zemlji se stalno događaju potresi, uragani i tornada. Veća riba jede manju. Ljudi se rađaju, žive i umru – “Što prah je bilo, u prah će se i vratiti”. A ipak energija svega navedenog nikada ne nestane, nego samo promijeni oblik. Energija se nikada ne može potrošiti, može se samo preoblikovati.
U toj transformaciji energije nastaje svjetlo. I toplina nastaje u toj transformaciji energije! Kao i struja, gravitacija, sve! Uključujući i život sam.
Energija djeluje na samu sebe. Transformacija energije kreira svoj vlastiti novi oblik. Energija je životna informacija. Život je uvijek energija u stvaranju (eng. in-formation). Ona se iznova i iznova oblikuje u nešto što nije bila prije. I baš u tom nastajanju, Život diše u život. Jednostavnije rečeno – to je promjena.
Da, opet ta riječ… promjena.
Kada govorimo o životu, govorimo o promjeni. Život sam sebe njeguje životom samim, pri čemu on mijenja svoj oblik sto milijuna puta u treptaju oka, milijun milijuna puta u sekundi, milijardu puta u minuti i više puta nego što ga Vrijeme uopće može zabilježiti, u periodu od postanka vremena do danas.
Promjena nagore je doslovno nemoguća unutar veličanstvene manifestacije energije koju zovemo Život. To je zato što se život može kretati u samom jednom smjeru – onom koji zahtjeva evolucija, koji zahtjeva ekspanzija i koji ima za svrhu samo cvjetanje i rast. Stvari se mogu promijeniti samo nabolje, mogu se jedino poboljšati, jer napredak je jedina narav Boga.
Recimo to ovako: Bog nema namjeru Sebe uništiti. Život je Njegov način da sam sebi Sebe dokaže. Proces pomoću kojeg to radi zove se unapređenje.
Ali, samo malo! Tko to tvrdi da postoji Bog?
Ja tvrdim. Ali ja tu riječ ne koristim u smislu na koji ga koristi veliki broj ljudi. Ona meni ne predstavlja veliko super biće što postoji negdje u srcu svemira i demonstrira svoje sklonosti i tendencije, svoje potrebe i želje, frustracije i emocije identične ljudskim. Ne stavljam tu riječ u kontekst božanstva koji ima potrebe koje treba zadovoljiti, inače…; koji ima narav (ili barem odlučnost da kazni one koji su neposlušni); koji ima penis i pravičan je, nema ženu nego samo jednoga sina.
Ne pričam o tom Bogu, kada koristim tu riječ.
Govorim o Izvoru Vrhunske Inteligencije koji se manifestira kao čista energija koju zovemo Život. Mislim na najveću manifestaciju Jednog sustava koji sam sebe replicira u sve manje i manje verzije, procesom koji osnažuje taj isti sustav sam po sebi i omogućuje mu da postoji i da se širi. Govorim o najvećoj nediferenciranoj matičnoj stanici što postoji iz koje izranja život u svim mogućim oblicima.
Moje razumijevanje i iskustvo riječi “Bog” i “Život” je da su oni jedna te ista stvar, i u toj jednadžbi evolucija je trajna konstanta. Ona je sveprisutnost Života samog. To je vječna i beskrajna prilagodba, stalna promjena i usklađivanje Svega što Jest. Niti jedna prilagodba i promjena ne sprječavaju ili usporavaju život, naprotiv, oni ga šire. Jednako tako, oni ga ne umanjuju, nego poboljšavaju.
Život evoluira u sve kompleksnije razine. On ne bi mogao de-evoluirati, čak i kada bi htio. Jednostavno nije sposoban za to.
Istina je da nam se može činiti kao da “propada”. Promjene mogu stvarati dojam kao da ne služe napretku. Ali to nije prava istina nego zamišljena. Promjena može biti samo prema boljitku ili se ne bi dogodila. Svi duhovni Majstori ovo znaju. To je ono što oni podučavaju, svaki na svoj način kaže: ne sudi po izgledu.
Život je beskrajno funkcionalan, prilagodljiv i samoodrživ. Ovo su njegovi temeljni principi i njih se ni na koji način ne može ugroziti ili promijeniti. Kada bi se moglo, život bi prestao postojati.
Sve ovo je puno lakše razumjeti ljudima koji su smisao riječi Bog zamijenili sa smislom riječi Život. Odjednom, sve je jasnije. Bog je beskrajno funkcionalan, prilagodljiv i samoodrživ. Ovo su Njegovi temeljni principi i njih se ni na koji način ne može ugroziti ili promijeniti. Kada bi se moglo, Bog bi prestao postojati.
Kada ljudi prihvate ovu zadivljujuću ideju, bit će sposobni vidjeti proces promjene upravo onako kakav on jest: najviši izraz Božanske svijesti koji sam sebe održava prilagodbama koji opet iskazuju neopisivu i bezvremensku grandioznost.
Promjena je objava namjere kojom Život iskazuje svoj kontinuitet. Promjena je temeljni impuls Života samog.
Ali, mnogo ljudi ne promatra to na takav način. Ako bi oni to tako vidjeli, obratili bi veću pozornost na Isusove riječi: “Ne boj se”. A ipak, svi se boje. Franklin Roosevelt je rekao: “Nemamo se čega bojati, osim samog straha “.
Ja ću otići još korak dalje i reći: “Nemamo što mijenjati, osim same promjene”.
