Zrcaleći prošlost našeg grada Inspirativno druženje u Klubu kazališta Komedija, spojilo je glazbu i knjigu, uronilo u povijest i kulturni život toga vremena, oživjelo duh staroga, a gotovo zaboravljenog Zagreba.
U opuštenoj atmosferi osmišljenoj po uzoru na klubove kabaretskog tipa, besprijekorno čisti sopran Milane Stilinović dočarao nam je zvukove Hatzeove serenade i goste uveo u još jednu Inspirativno književnu večer.
Knjiga kao poveznica prošlosti i budućnosti
Profesor emeritus i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pjesnik, kritičar, teoretičar, esejist, memorijalist, antologičar, prevoditelj i brilijantno britak Mladen Machiedo potvrđujući erudiciju i sjećanje na jedno davno i neponovljivo vrijeme, osvrnuo se na knjigu autorice Rosie Kugli ‘Tragovi u vremenu’, istaknuo kvalitetu i lakoću kojom je pisana. Osvrnuo se i na poteze koji su doveli su do toga da knjižara Kugli, kasnije „Mladost“, od čitateljskog središta ovih prostora postane još jedna tužno ugašena priča u rukama krivih ljudi. Nakon kronologije uspona i pada knjižare, posebno se zadržao na memoarističkom prisjećanju kultnih izdanja naklade Kugli, u kojima autorica poseže i za osobnim osjećajima prema knjigama koje su joj obilježile život. Svemu je dodao vlastite refleksije, priču o Ivani Brlić Mažuranić i njenu nominaciju za Nobelovu nagradu, a uključio je i i susrete sa Krležom te pitanje Krležnina odnosa prema A.B.Šimiću.
Ponajviše ipak, Machiedo ističe vrijednost autoričine obrade teme koja u mnogobrojnim građanima Zagreba još uvijek budi uspomene na neko drugačije vrijeme, neobilježeno konzumerizmom bez pokrića, s napomenom da mnogi njegovi prijatelji još uvijek znaju gdje je to „kod Kuglija“.
Zagreb u srcu
Iva Körbler kustosica, likovna kritičarka, diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, suradnica u mnogim stručnim časopisima i novinama u kojima objavljuje likovne kritike s područja suvremene umjetnosti i moderne arhitekture. Autorica je nekoliko monografija tebrojnih izložbi suvremenih domaćih i stranih umjetnika. Iako se dosta bavi suvremenim temama, osvrnula se na bogatu prošlost grada, te na obiteljskom primjeru pokazala kako se voli i oplemenjuje grad.
Njezin se prapradjed Franjo Serafin na poziv nadbiskupa Haulika, iz Beča vratio u Zagreb i osmislio hortikulturni plan parka Maksimir kakvog danas poznajemo. Iva s ponosom ističe da se obiteljska tradicija oplemenjivanja kulture i života grada nastavila iz generacije u generaciju. Ivin pradjed, graditelj Ivo Štefan s poduzećem Kalda i Štefan sagradio je mnoge važne zgrade Donjeg Grada s kojima je Zagreb dobio karakterističan historicistički štih na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Ipak, kao povjesničarka umjetnosti svjedoči tome da grad Zagreb ne bilježi dovoljno vrijednosti koje ima uz diskretnu poruku da za razvoj grada, njegovih građana i kulture ponekad nije dovoljna samo sposobnost i dobra volja pojedinca, nego i povijesno-društvene okolnosti te napor zajednice.
Kako je akademik Machiedo predložio da se na tragu “Tragova u vremenu” u Ilici 30 postavi ploča kojom bi se zabilježilo kako je tu nekad bila kultna knjižara Kugli, Iva je dodala kako Zagreb ima adresa koje bi svakako valjalo obilježiti jer svjedoče o životu grada i pripadnosti urbanitetu kulturnog kruga kojem je Zagreb pripadao.
-Imamo brojne građevine koje svjedoče da je Zagreb pripadao svome Europskom vremenu, europskoj arhitekturi 19 i 20 stoljeća. Prolazeći Novakovom ulicom, ne mogu se oteti dojmu da bi iz svake kuće mogao ‘ispasti’ i Hercule Poirot – duhovito je primjetila. Baš kao i svi panelisti pozdravlja napore da tragovi prevažne prošlosti
zažive u sadašnjem vremenu, uz želju da sami prosudimo kamo nas vodi vrijeme u kojem živimo.
Obitelj Oblak
Milana Stilinović glas je naslijedila od majke, Branke Stilinović, rođene Oblak, koja je bila operna primadona na ovim prostorima kroz više od dva desetljeća 20 stoljeća i doista jedna od posljednjih pravih primadona našeg grada.
-Zanimljiva je ta naša genetika, koja zadire još dublje u povijest. Naime, moj djed je bio jedan od šestoro braće i sestara Oblakovih. Cijela ta obiteljska linija obilježila je javni, kulturni, a osobito glazbeni prostor prošlog stoljeća – otkriva Stilinović. Iako je pred njenim djedom, Zvonimirom Oblakom stajala velika glazbena karijera, on je na nagovor našeg kipara Frangeša i književnika Kršnjavoga razvijao vrlo cijenjeni posao ljevanja umjetnina. Njegova ljevaona u Savskoj 77, ubrzo je postala jedna od najznačajnijih na prostorima tadašnje Jugoslavije, a najvažniji spomenik u Zagrebu je Tomislav na Trgu kralja Tomislava.
Sestra njena djeda bila je glasovita primadona Berlinske državne opere Ljubica Oblak Strozzi, prva žena proslavljenog glumca, režisera i dramaturga Tita Strozzia, koja je gostovala na mnogim evropskim opernim scenama izmedju dva rata. Žarom strastvene ljubiteljice operne glazbe Milana Stilinović nasljednica je slavne obitelji koja danas pjeva prvenstveno iz ljubavi, za svoje prijatelje, uz stručno vodstvo proslavljene operne pjevačice, glumice i diplomatkinje Mirjane Bohanec Vidović. Ozračje glamura pretočilo se u izvedbu arije Laurette iz opere Gianni Schicchi (O mio babbino caro), kao i arije Rusalke iz Dvoržakove istoimene opere.
Nezaobilazan su doprinos svečanosti knjige dale su i mnogi poznate osobe iz javnog i kulturnog života Mirjana Bohanec Vidović, urednica omiljenog časopisa „Zagreb moj grad“ Biba Salata koja je predstavila novi broj. Gosti su uživali rashlađenom pjenušcu Freixenet, Hendricks ginu, Al Caprone voćni likerima, slasnim ‘Gavrilović’ zalogajima, sirevima President, a nije nedostajalo ni bogatih poklon paketa sponzora Inspiracija. Predstavila se i jedna od najmodernijih poliklinika estetske medicine na ovim područjima Poliklinika Milojević prezentirajući novitete u svojoj ponudi. Saznali smo da će se uskoro Poliklinika Milojević preseliti u novi, mnogo veći i opremljeniji prostor u Kaptol centru.
Večer za pamćenje završila je uz pjesmu Brune Taclika ‘Kaj’, u izvedbi Milane Stilinović koja je podsjetila da nas sve ovdje i kroz generacije veže, naš dobri i dragi ‘kaj’.
