U četvrtak 23. veljače u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba KRIVOTVORINE, DEZINFORMACIJE i SMRZNUTE SLIKE – DIZAJN DALIBORA MARTINISA 70-ih i 80-ih. Izložba predstavlja pregled dizajnerskog rada Dalibora Martinisa, uglavnom u području izložbenih i filmskih plakata, ali i dizajna za televizijski medij. Kustosi izložbe su MARKO GOLUB i DEJAN KRŠIĆ.
Kao jednom od najvažnijih hrvatskih multimedijskih umjetnika, Martinisu je u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti nedavno priređena i velika retrospektiva, a ova mala izložba svojevrsna je njena dopuna kojom je prvi put na jednom mjestu obrađen i autorov razmjerno mali, ali značajan dizajnerski opus. U kontekstu posljednjih nekoliko izložbi održanih u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, izložba dizajna Dalibora Martinisa nastavlja se na izložbe Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi i Informacija: Dizajn za kulturu Željka Borčića, koje su, svaka na svoj način, govorile o odnosu grafičkog dizajna i konceptualne umjetnosti sedamdesetih godina. Dok je prva problematizirala neformalne umjetničke komunikacijske mreže i vizualne jezike dizajna i umjetnosti, a druga pokušala sučeliti dizajnerski i rani umjetnički opus Željka Borčića, ova Martinisova mini-retrospektiva tematski je usredotočena isključivo na autorove dizajnerske radove i u tom je smislu najkonvencionalnija.
Dalibor Martinis nesumnjivo je jedan od naših najpoznatijih umjetnika tzv. nove umjetničke prakse, čiji su autorski počeci vezani za konceptualnu umjetnost, video art, performans i općenito medijsku umjetnost. Kao i brojni drugi umjetnici te generacije (B. Bućan, S. Iveković, G. Trbuljak, J. Kaloper, G. Žuvela, D. Tomičić, Ž. Borčić i drugi) i Martinis se uz svoje bavljenje vizualnom umjetnošću, od ranih 70-ih do početka 90-ih godina kontinuirano bavio i grafičkim dizajnom. Iako je oblikovao i nekoliko publikacija kao i niz kataloga, glavni dio njegovog dizajnerskog opusa čine izložbeni i filmski plakati.
Također, u sklopu projekta novog vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb ranih 70-ih godina, Martinis i Sanja Iveković dizajniraju i seriju televizijskih grafika (telopa) čija realizacija koincidira s tada rastućim interesom za novi medij videa u kojem će oboje umjetnika ostvariti neke od svojih najvažnijih radova. Upravo telope za RTZ Marijan Susovski izdvaja kao „najbolje primjerke televizijske grafike u sedamdesetim godinama na zagrebačkoj televiziji“.
Najveći i najkonzistentniji dio Martinisovog dizajnerskog opusa predstavljaju pak plakati i katalozi izložbi Galerije suvremene umjetnosti (danas Muzeja suvremene umjetnosti) u Zagrebu, za koju počinje dizajnirati 1971., a zatim u kontinuitetu od 1973. do kraja osamdesetih godina. Na tim zadacima nasljeđuje velikane poput Ivana Picelja, Mihajla Arsovskog i Zorana Pavlovića, a od samog početka u njima uspostavlja svoj vlastiti dizajnerski autorski jezik, prožet humorom, ironijom, provokativnošću i poigravanjem s dizajnerskim konvencijama te samim medijem plakata.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina realizirao je i plakate za filmove Rajka Grlića, Lordana Zafranovića i druge autore. Također je realizirao nekoliko u užem smislu “umjetničkih”, samoiniciranih konceptualnih plakata, proizašlih iz njegove serije radova pod nazivom Krivotvorine. Osim predstavljanja dizajnerske produkcije Dalibora Martinisa, izložba će rasvijetliti i neke poveznice između naručenih dizajnerskih radova i onih umjetničkih u širokom vremenskom rasponu, a istaknut će i neke karakteristične postupke kojima se ovaj autor služio u području vizualnih komunikacija.
Uz dopuštenje: Hrvatsko dizajnersko društvo (sve fotografije)
