„Predstavom „Body Shots“ (skupina) CocoonDance nastavlja seriju projekata dekonstrukcije tijela i potragu za još neizmišljenim postljudskim tijelom“ piše u programu gore naslovljene predstave koja je nastala suradnjom spomenute plesne skupine, Zagrebačkog plesnog centra i Državnog kazališta u Darmstadtu u okviru programa Doppelpass Njemačke savezne fondacije za kulturu (ZPC, 20.11.2020.).
Koreografkinja Rafaele Giovanola i dramaturg Rainald Endrass stvorili su lijepu i pomalo zastrašujuću predstavu u kojoj petero plesača (Fa-Hsuan Chen, Martina De Dominicis, Alvaro Esteban, Eleonora Vrdoljak, Marin Lemić) odjeveni u bijelu odjeću nalik zaštitnoj (Petra Dančević) na bijeloj podlozi iznad koje je jednako veliki bijeli baldahin(P. Dančević) uz dramatično svjetlo (Marino Frankola) polaganim, odmjerenim pokretima mijenjaju položaje tijela.
Gotovo je nebitno jesu li uspravni ili leže, pokušavaju li ustati ili se spustiti: sve se zbiva usporeno, mehanički precizno i tako – neljudski.
Njihovi su pogledi usmjereni nekamo izvan postojećeg prostora, njihovi se udovi savijaju na čudan način a torza se zaustavljaju u nevjerojatnim pozama.
Neodoljivo se nameće pomisao da se okupljaju i razdvajaju, dodiruju ili odbijaju bez vlastite volje i učešća.
Izuzetna glazba skladatelja Joerga Ritzenhoffa mijenja ugođaje od potresnog do hipnotičkog i nesumnjivo pripada u najvažnije ne-plesne komponente ove predstave.
Osim što je izvedbeno izuzetno zanimljiva (plesno, glazbeno, svjetlosno), predstava „Body Shots“ (Snimke tijela) djeluje meditativno i izaziva razmišljanja (gotovo filozofska) o humanom obličju i njegovoj biti, o čovječnosti i tehničkoj zamjeni (android).
Predstava „Body Shots“ u Zagrebačkom plesnom centru svojim je djelovanjem na publiku još jednom potvrdila tezu, da on line prikaz ne može nadomjestiti ono zadovoljstvo koje osjećaju publika i izvođači kada se nalaze u istom okruženju (zatvorenom ili otvorenom prostoru).
Fotografije: Neven Petrović
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
