Neotkrivena talijanska Apulija – kako su bijeli Ostuni i barokni Lecce postali omiljene destinacije nove geneacije

U ovoj putopisnoj reportaži vodimo vas na jug Italije u čarobnu regiju Apuliju gdje smo istražili snježnobijeli labirint Ostunija i raskošne barokne ulice Leccea kako bismo otkrili tajne skrivene iza fasada od ugašenog vapna i najljepših kamenih portala Mediterana.

Udaljenost između ova dva dragulja iznosi otprilike 75 kilometara što ih čini savršenim postajama za zajednički road trip po jugu Italije.

Usred nepreglednih maslinika talijanske regije Apulije uzdiže se prizor koji u prvi mah djeluje kao fatamorgana. Ostuni ili kako ga mještani ponosno nazivaju La Città Bianca – Bijeli grad – blješti pod mediteranskim suncem poput krune od bjelokosti na samom vrhu brda.

Ovaj grad nije tek obična turistička kulisa nego živo svjedočanstvo nevjerojatne snalažljivosti i povijesne drame koja je s vremenom prerasla u najprepoznatljiviji estetski potpis južne Italije.

Ostuni je smješten u talijanskoj pokrajini Brindisi na vrhu triju brežuljaka odakle puca pogled na Jadransko more udaljeno tek nekoliko kilometara. Zbog svoje pozicije dominira okolnim krajolikom ispunjenim stoljetnim maslinicima i služi kao prirodni vidikovac cijele regije.

Tajna ugašenog vapna i miris dezinfekcije

Dok se penjete labirintom uskih ulica i strmih stepenica koje vijugaju prema vrhu sigurno ćete se zapitati zašto je baš svaka fasada toliko zasljepljujuće bijela. Odgovor na to pitanje leži u mračnom razdoblju srednjeg vijeka kada je crna kuga nemilosrdno harala Europom.

Stanovnici Ostunija tada su otkrili da je premazivanje kuća ugašenim vapnom zapravo najjeftiniji i najučinkovitiji prirodni dezinficijens. Vapno je zbog svoje visoke alkalnosti doslovno pržilo bakterije i sprječavalo širenje bolesti čime je spašavalo tisuće života unutar utvrđenih gradskih zidina.

Ta tradicija s vremenom je postala strogi zakon koji lokalci s ponosom održavaju i danas. Gradski propisi i dalje obvezuju stanare povijesne jezgre da redovito obnavljaju svoje bijele fasade svake godine prije početka sezone.

Danas to više nije obrana od bolesti nego genijalan način prirodnog hlađenja kamenih kuća pod vrelim suncem juga. Ako vas put nanese u Ostuni tijekom proljeća osjetit ćete onaj specifičan miris svježe pituranog vapna koji je ovdje intenzivniji čak i od mirisa prve jutarnje kave.

Od bjelog grada do baroknog sna u Lecceu

Lecce se nalazi južnije od Ostunija u samom srcu poluotoka Salento koji predstavlja najistočniji dio Italije. Grad je smješten u unutrašnjosti poluotoka podjednako udaljen od Jadranske i Jonske obale te je glavno kulturno i povijesno središte tog dijela regije.

Svega sat vremena vožnje prema jugu od grada Ostunija krajolik se dramatično mijenja dok ulazite u Lecce koji s pravom nosi titulu Firence juga.
Dok je Ostuni asketski bijel i oštar u svojoj jednostavnosti Lecce je nevjerojatno mekan i raskošan u svakom detalju. Grad je gotovo u cijelosti izgrađen od posebnog lokalnog kamena pod nazivom pietra leccese koji ima jednu fascinantnu osobinu.

On je toliko mekan u trenutku vađenja iz kamenoloma da se može rezati običnim kuhinjskim nožem što je baroknim majstorima omogućilo da od zgrada doslovno naprave kamenu čipku.

Vaša avantura u Lecceu započinje prolaskom kroz veličanstvena gradska vrata Porta Napoli koja služe kao portal u svijet nestvarnih detalja

Put vas neizbježno vodi do bazilike Santa Croce čije pročelje predstavlja apsolutni vrhunac apulijskog baroka.

Tamo su klesari ostavili tisuće figura životinja i egzotičnog voća koje tadašnji stanovnici nikada nisu vidjeli uživo pa cijela crkva izgleda kao kamena halucinacija. Ova dva grada južne Italije čine savršen arhitektonski kontrast jer jedan slavi pragmatičnost preživljavanja dok drugi slavi vrhunac umjetničkog pretjerivanja.

Ples smrti i gastronomske senzacije

Osim arhitekture ovaj dio Italije nudi i bizarnu kulturnu baštinu poput legende o tarantizmu. Priča kaže da su žene u okolici Leccea nakon ugriza pauka tarantule padale u trans i morale plesati do iznemoglosti uz brzi ritam tamburina kako bi izbacile otrov. Taj ples poznat kao Pizzica i danas pulsira gradskim trgovima tijekom ljetnih noći.

Naravno nijedan putopis iz Apulije nije potpun bez uživanja u okusima koji su jednako autentični kao i same ulice

Regija Apulija je domovina tjestenine Orecchiette koja oblikom podsjeća na male uši i tradicionalno se poslužuje s vrhovima repe i domaćim maslinovim uljem. Najbolje je kušati ih s vrhovima repe i domaćim maslinovim uljem koje se u okolici Ostunija proizvodi iz stabala starih više od tisuću godina.

Pasticciotto je slatko pecivo punjeno gustom kremom od vanilije koje se u Lecceu obavezno jede dok je još vruće uz poznatu kavu s bademovim sirupom.

Bombette su male mesne rolade punjene sirom koje se peku na drvenom ugljenu u lokalnim mesnicama koje navečer postaju improvizirani restorani na ulici.

Negroamaro je robusno crno vino koje savršeno prati začinjena jela juga i zaokružuje cijelo iskustvo.

Što nikako ne smijete propustiti u apulijskim gradovima Italije

U Ostuniju se obavezno izgubite u namjerno građenom labirintu ulica koji je nekada služio za zbunjivanje osvajača s mora. Posjetite katedralu na samom vrhu brda i uživajte u pogledu koji puca preko “mora” maslina starih preko dvije tisuće godina sve do Jadranske obale.

U Lecceu pak potražite rimski amfiteatar koji se skriva usred modernog trga i dopustite da vas zavede energija grada koji nikada ne spava.

Savjeti za obilazak Apulije kroz gradove Ostuniju i Lecce

Najbolje vrijeme za posjet je rano proljeće ili kasna jesen jer su ljetne temperature često iznad 35 stupnjeva.
U Ostuniju obavezno posjetite katedralu na samom vrhu brda i uživajte u pogledu koji puca preko “mora” maslina sve do Jadranske obale.
U Lecceu se prošetajte po trgu Piazza del Duomo koji je zatvoren s tri strane i navečer djeluje poput najljepše kazališne scene na otvorenom.

Tekst: Diana Mikloš, glavna urednica