Donosimo intervju s uspješnom i uvijek nasmiješenom televizijskom, filmskom i kazališnom glumicom, Nives Ivanković.
Splitska televizijska, filmska i kazališna nagrađivana glumica široj je javnosti najpoznatija po TV ulogama u serijama kao što su “Nad lipom”, “Lud zbunjen normalan”, “Balcan com”, “Villa Maria”, “Bibin svijet”, “Jel me netko tražio”. Također je svoj rad obilježila u antologijskom filmu “Ta divna splitska noć”, te u filmovima poput “Vjerujem u anđele” i “U Agoniji!”, a u kazalištu je zabilježila kontinuirani rad u ulozi Jovane u predstavi “Suze i Smij staroga Splita”, Anett u “Bogu masakra”, Gospa Izabeta u “Decameronu”, te mnogim drugim.
Kako izgleda njezin savršen odmor i što voli kuhati svojim prijateljima, pročitajte u nastavku.
W: Javnosti ste poznati kao kazališna, televizijska i filmska glumica. Pamtimo Vas po serijama “Ruža vjetrova”, “Nad lipom 35″, “Jel’ me netko tražio”, “Villa Maria”, i mnogim drugim. No, što bi ste Vi rekli, tko je zapravo Nives Ivanković? Kako ste započeli svoju karijeru i što je odredilo Vaš put ka glumačkim vodama?
Kao djevojčica maštala sam da ću postati stjuardesa. Već pri završetku osnovne škole “mijenjam smjerove” pa sam htjela biti liječnica, pa redatelj, pa odvjetnica, pa novinar…… kako bi sve to objedinila i cijeli život uživala u različitosti, u “oblačenju” novih koza, novih sudbina, novih zvanja postajem glumica.
Iako moram priznati da film “Sjećaš li se Dolly Bel” Emira Kusturice, baš me zagrijao za odsjek režije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Međutim, odsjek režije je bio tek u najavi pa sam pokušala upisati glumu. I upisala, ali me nije napustila želja da svoje dvadesetogodišnje profesionalno glumačko iskustvo pretočim u neki novi izazov kao što je redateljski i scenaristički.
To su veoma srodni poslovi i oni se logično nadovezuju i proizilaze jedan iz drugoga. Tako da mi je gluma ispunila mnoge želje. Inače bila sam stipendist HNK Split tako kada sam završila Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, vratila sam se u teatar u Split. Za mene se od tada sve odvijalo filmskom brzinom i eto ove godine slavim punih dvadeset godina profesionalnog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu.
Tko je zapravo Nives Ivanković? Svojim postupcima i ponašanjem dobivamo odgovore iz našeg socijalnog okruženja tko smo zapravo. Trudim se biti dobar čovjek, prijatelj, profesionalac. U ovom kaotičnom i naopako “nasađenom” svijetu pokušavam biti dosljedna onim vrijednostima koje mi je usadila moja obitelj.
W: Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete na svojem radnom mjestu?
U glumi ste uvijek autsajder. Dakle svaka nova uloga je novi izazov ali i vraćanje na početak na nultu poziciju. Naš posao je transparentan i svaka pogreška pa i najmanja je jako uočljiva.
Tako da možete biti izvrsni u pet uloga ali ako u šestoj date manje ili je ne napravite kako treba rušite sve ono što ste do sada napravili. To stvara veliki stres, veliku odgovornost ali i neizvjesnost u egzistencijalnom smislu. Hoćete li i dalje imati priliku za naredni posao?
Nekada se teško nositi i s vlastitim bioritmom. Bilo što da Vam se događa privatno ne smijete dozvoliti da se to na sceni vidi ili osjeti. Znate imaju i glumci onih dana kada biste se samo “pokrili plahtom” po glavi i otkazali sve obveze. Mi to ne možemo. Mi moramo poništiti sebe i svoje probleme, odjenuti kostim Supermena i dati publici ono sto očekuje i ono što joj pripada.
W: Koje projekt možete izdvojiti u Vašem dosadašnjem radu a da je u Vašem srcu zauzeo posebno mjesto?
U dvadeset godina rada odigrala sam puno uloga, koje sada, kada bi kazaljke na satu vratila, uradila potpuno drugačije. Ima i nekih s kojima sam zadovoljna ali po prirodi sam perfekcionist tako mislim da uvijek može bolje.
W: Kojih se načela držite u svom životu kad je u pitanju posao, a kojih kada je u pitanju prijateljstvo?
Kada je u pitanju posao kod mene vrijedi red, rad i disciplina. Možda to zvuči suviše hladno i kruto ali to je osnovni preduvjet ne zakidati kolege i sebe da se može ona kreativna, luda i divlja energija pretočiti u vrhunski rezultat. U prijateljstvu? Prijateljstvo je jaka riječ pogotovu u ovim vremenima kada su sve moralne vrijednosti devalvirale.
Prijateljstvo se stječe, u njega se ulaze, daje i dobiva. Pravi ispit za prijateljstvo je nevolja.
W: Kako Vi privatno reagirate na društvenu nepravdu? Kojim se osobinama najviše divite kod čovjeka?
A kako bi? Kao svaki normalan čovjek. Nemoć, bijes, razočarenje ali i svijest da na globalnoj razini ne možeš puno učiniti već se jedino okrenuti ka svom mikrosvijetu i urediti ga onako da imam mir i izvor snage za nadolazeće nepravde koje se događaju nama malim ljudima.
Na globalnoj medijskoj sceni me zadivljuju dvije osobe. Pakistanska šesnaestogodišnja djevojčica, žrtva talibanskog atentata Malali Yousafzai, koja će biti predložena za Nobelovu nagradu za mir i Papa Franjo.
Divim se toj djevojčici koja je simbol hrabrosti, otpora, prave borbe za pravo žena, za pravo obrazovanja i dragom papi Franji koji ne samo kršćanskom nego i cijelom svijetu vraća dignitet i vjeru u istinske ljudske vrijednosti, a to su čistoća, skromnost, dobrota i pravda.
W: Što bi ste rekli, koliko pozornosti posvećujete svom psihičkom i fizičkom zdravlju?
Mentalnu higijenu održavam čitanjem, razgovorom s ljudima od kojih mogu nešto naučiti, posvećenosti poslu, a fizičko trpi često zbog mog ritma u poslu. Na snimanjima previše cigareta, kave, stresa a i nedostatak vremena uvjetuju da se često upali crvena lampica pa me upozori da je i tijelo moje.
Iako kampanjski to rješavam šetnjom, ljeti plivanjem i masažom. S obzirom na to da više nemam dvadeset godina a lampica se sve češće pali pokušavam biti discipliniranija. Tako da se sada prisiljavam na više sna, zdraviju prehranu, manje nerviranja.
W: Da li postoji neka posebna tajna za Vaš besprijekoran izgled? Koji ritual najviše volite prije spavanja …čaj, maska na licu, čitanje….
Hvala za ovo besprijekoran. Ja tako ne mislim. Prije spavanja zagrljaj drage osobe, molitva, dobra knjiga…..
W: Da li ste za ili protiv estetskih zahvata na tijelu?
U principu estetska kirurgija je od velike pomoći u slučajevima kao npr.ženama kojima je odstranjena dojka, klempave uši sto djeci izaziva velike frustracije…… Dajem primjere gdje je upotrijebljena da olakša život, vrati samopouzdanje…
To su dobre strane a ono što ne pozdravljam uspostavljanje trenda besprijekornog fotošopiranog izgleda gdje su žrtve mlade žene koje su prirodno lijepe i koje se uništavaju i plaćaju za taj unificirani majmunoliki trend. Tisuću mojih pogleda u ogledalo je rezultiralo mišlju da i ja nešto učinim ali strah od toga da ću ja biti ona statistička pogreška gdje će nešto krenuti naopako natjerala me da odustanem od bilo kakve pomisli.
Na sreću danas žene ne moraju ići pod nož da bi korigirale po koji nedostatak,da bi lijepo i svježe izgledale. To se može kompenzirati njegom i dobrom kozmetikom. Moja opsesija je profesionalna kozmetika “Dermalogica” i moje najnovije otkriće je njihov novi proizvod serum Primer.
Pristojna cijena i super rezultat. Još ako na umorno lice odete na tzv. kisik. To sam otkrila u klinici Poliderma. Na prirodniji način se održava svježina i prirodno stvaranje kolagena. Tako da tražim te alternativne ali učinkovite metode. I da, još sam otkrila konture make up.
Oblikovanje obrva i usana koje bez nanošenja šminke daju svježiji, ljepši i zdraviji izgled. Zbog kontura mi nije teško skoknuti do Rijeke gdje se prepuštam u ruke vrsnoj stručnjakinji Ines Vrdoljak. Eto vidite trudim se.
W: Da li bi ste čitateljima mogli preporučiti neku odličnu knjigu koju ste pročitali ?
“Gabrijela, klinčić i cimet “. To mi je bio hit ovo ljeto. Sada čitam “Ako ti jave da sam pao” Daria Džamonje i nju toplo preporučujem. Ono što vrijedi pročitati bio bi duži spisak od ovog intervjua pa se zaustavimo na ove dvije preporuke.
W: Kako po Vama izgleda idealan vikend, a kako savršen godišnji odmor?
Pidžama, kuhanje, farbanje i dekoracija starog komada namještaja, a odmor u uvali pored Postira. More, dobro društvo, riba, ronjenje, mir, pisanje.
W. Koji biste grad izabrali za idealan shopping, a koja Vas je zemlja u kojoj ste bili osvojila?
Rim, Rim, Rim i uvijek Italija. Skoro cijelu sam obišla. Ostaje mi još Napulj odnosno krajnji jug. Nadam se da ću u bliskoj budućnosti tu želju ispuniti.
W: Što volite kuhati sebi i svojim najdražim prijateljima? Koje je najneobičnije jelo koje ste probali?
Osim jela koje sam naučila od mame, moja mama je odrasla u Dubrovniku pa se moja kompletna ishrana bazira “na lešo” volim talijansku kuhinju a kako volim kuhati, tu ne postoje granice.Volim eksperimentirati pa isprobavam i kinesku i meksičku….,makedonsku, grčku i prilagođavam sebi jer ne volim ništa pikantno.
Zadnje što sam naučila pripremiti i očistiti jastogai i napraviti ga s tjesteninom.. Jako ukusno.
W: Kada biste dobili na srećki 10 000 Kn kako biste ih potrošili?
Nema osjećaj za vrijednost novca. Neracionalno trošim i laka sam na obaraču. Moj korektiv ili moj Rohatinski je moja mama kojoj bi to prepustila. Njoj sam zahvalna sto u ovih dvadeset godina nisam uzalud radila. Uz njezine savjete zaradila sam svoju neovisnost.
Autor: Diana Mikloš
Fotografija: Uz dopuštenje Nives Ivanković
Galerija slika
