Trčanje brzinom od šezdesetak kilometara na sat, aristokratsko držanje, dubok, gotovo filozofski pogled i srce koje kuca samo za topli dodir ruke. Ako ste ikada sreli španjolskog galga ili engleskog trkaćeg hrta, vjerojatno vas je očarala njihova nevjerojatna gracioznost.
Iza te elegantne siluete krije se jedna od najdirljivijih priča europskog kontinenta, priča o životinjama koje su stoljećima služile čovjekovoj zabavi, samo da bi na kraju bile zaboravljene. No ovo nije samo priča o teškim sudbinama, nego o golemoj empatiji, ljudima velikog srca i pokretu koji napuštenim lovcima i trkačima vraća dostojanstvo.
Iza gracioznog izgleda španjolskih galgosa i irskih hrtova krije se nevjerojatna priča. Otkrijte kako su napušteni trkači i lovci osvojili europske domove.
Od trkaćih staza i surovih polja do tople sofe
Dok su u Irskoj i Velikoj Britaniji trkaći hrtovi (greyhoundi) desetljećima jurili na pješčanim ovalima industrije klađenja, u sunčanoj Španjolskoj autohtoni galgo español imao je sasvim drukčiju ulogu. Galgo je vijekovima bio sinonim za tradicionalni ruralni lov na zeca, takozvani coursing, gdje se cijenila isključivo brzina, okretnost i izdržljivost na suhom terenu.
Ipak, obje ove veličanstvene pasmine dijelile su istu neveselu stvarnost, onoga trenutka kada pas više ne može uhvatiti zeca ili kada na trkaćoj stazi izgubi dragocjene stotinke sekunde, sustav ga prestaje doživljavati kao živo biće. Postaje tek suvišan ekonomski trošak. Godinama su tisuće pasa nakon završetka natjecanja ili lovne sezone ostajale bez doma, prepuštene sudbini na ulicama, u pretrpanim skloništima ili na marginama ruralnih krajeva.
Istraživanja i dokumentarci, poput onih koje je radio irski RTÉ, otkrili su koliko je surov bio jaz između blještavila trkaćih staza poduprtih milijunskim iznosima i sudbine pasa koji više nisu donosili profit. U Španjolskoj su udruge i reportaže National Geographica godinama upozoravale na tisuće napuštenih galgosa koji su krajem veljače, sa završetkom lovne sezone, bivali prepušteni cesti.
Masay i Ibiza, dvije njuške koje su pokrenule lavinu dobrote
Promjene rijetko započinju u uredima političara, one najčešće kreću iz srca pojedinaca koji jednostavno nisu mogli okrenuti glavu. Početkom devedesetih Britanka Anne Finch vidjela je fotografiju Masay, iscrpljene crne trkaće ženke sa zavijenim nogama na jednoj stazi u Španjolskoj. Otišla je po nju, platila otkup i vratila je na sigurno.
No boraveći u Španjolskoj, Anne je u jednom skloništu u Salamanci srela Ibizu, nježnu ženku galga koja ju je gledala očima punim povjerenja unatoč svemu što je prošla.
U tom je trenutku rođena organizacija Greyhounds in Need (GIN). Povezujući se s lokalnim španjolskim spasiteljima poput Bartoloméa Ramíreza Castra iz Córdobe, koji je desetljećima tiho i sam spašavao odbačene pse, Anne je pokrenula međunarodni most spasa.
GIN je stvorio nevjerojatnu mrežu udomljavanja koja je obuhvatila Njemačku, Švicarsku, Belgiju, Veliku Britaniju, Francusku i Nizozemsku. Tisuće pasa koji su u svojoj domovini smatrani „nepotrijebljenima” odjednom su otputovale u nove domove gdje su ih dočekale meke dekice, ljubav i ravnopravno mjesto na kauču.
Nježne spavalice mekog srca: zašto su hrtovi savršeni cimeri za stan
Svatko tko je ikada udomio hrta reći će vam istu stvar, riječ je o potpunom paradoksu psećeg svijeta. Iako na otvorenom mogu postići nevjerojatnu brzinu, unutar četiri zida ovi su psi najmirniji i najnježniji cimeri koje možete zamisliti. Često ih u šali nazivaju najbržim ljenjivcima na svijetu jer nakon kratkog istrčavanja većinu dana provedu sklupčani u najudobnijem kutu sobe, tihi, čisti i nenametljivi.
Upravo je ta njihova blaga i privržena narav pokrenula pravu kulturnu revoluciju. Ljudi koji su ih udomili postali su njihovi najglasniji glasnogovornici.
U Španjolskoj su se udruge poput SOS Galgos iz Barcelone dosjetile nečeg predivnog, počele su uvoditi spašene galgose u osnovne škole. Djeca kroz igru i maženje s ovim nježnim psima uče o empatiji, brizi za slabije i shvaćaju da galgo nije oruđe za rad, nego prijatelj za cijeli život.
Vremena se mijenjaju, nada za zaštitu svih šapa
Europa polako, ali sigurno okreće novu stranicu u brizi o dobrobiti životinja. Dok su Škotska i Wales donijeli odluke o zabrani utrka pasa, na razini Europske unije usvajaju se nove uredbe koje predviđaju obvezno mikročipiranje i međusobno povezivanje registara kućnih ljubimaca, čime će se stati na kraj neodgovornom napuštanju i ilegalnoj trgovini.
U Španjolskoj je donošenje novog Zakona o dobrobiti životinja potaknulo veliku javnu raspravu. Iako su lovački psi kompromisno ostali izvan dijela tog općeg propisa, svijest građana nikada nije bila veća. Prosvjedi pod parolom „Isti psi, isti zakon” ujedinili su stotine tisuća ljudi diljem zemlje, a sve više mladih Španjolaca ponosno šeće gradskim avenijama Madrida i Barcelone držeći za povodac udomljenog galga.
Kako svatko od nas može postati dio ove priče
Za velika djela ponekad je dovoljan samo mali korak, a vrata ove međunarodne mreže dobrote otvorena su svima koji žele pomoći. Ako imate uvjete, želju i kutak u domu za jedno veliko, toplo srce, međunarodno udomljavanje ili pružanje privremenog smještaja (foster doma) izravan je način da jednoj njušci zauvijek promijenite svijet.
Mnoge provjerene udruge, od međunarodnih organizacija poput Greyhounds in Need do lokalnih skloništa u Španjolskoj kao što su SOS Galgos, Galgos del Sol, Ibichos ili PAWS-Patas, vode brigu o sigurnom transportu, dokumentaciji i pripremi psa za njegov novi život.
Pomoći se može i bez odlaska u drugu zemlju ili preuzimanja novog cimera. Skloništa koja svakodnevno spašavaju i njeguju ove pse uvelike ovise o donacijama za veterinarske troškove, hranu, tople kaputiće i obnovu boksova. Ponekad je dovoljno podijeliti njihove priče na društvenim mrežama, educirati ljude u svojoj okolini o pravoj naravi ovih predivnih životinja ili podržati inicijative koje se bore za jaču zakonsku zaštitu svih radnih i lovačkih pasa.
Španjolski i irski hrtovi prošli su dalek put, od prašnjavih seoskih polja i hladnih boksova trkališta do simbola empatije i nade. Ovi dostojanstveni psi nikada nisu tražili puno, samo priliku da nakon dugog trka konačno pronađu mir, naslone glavu u nečije krilo i osjete da su, po prvi put u životu, doista voljeni.
Provjerene udruge i skloništa putem kojih možete podržati, donirati ili udomiti spašene hrtove
Tekst: Diana Mikloš, glavna urednica
