Predstavljamo nova izdanja Algoritam knjige.
Između koljena
Prva knjiga Božice Dragaš Između koljena otvara pitanje oduvijek i zauvijek i posvuda osjetljive teme – incesta.Tinka je knjižničarka posvećena svojem, ne naročito uzbudljivom poslu, na kojem joj jedine brige zadaju formalna pravila knjižničarske struke. Iza te naizgled rutinske, pomalo i učmale egzistencije, kojoj su prethodili, polako doznajemo, razoreni obiteljski odnosi i poremećene društvene okolnosti, krije se cijeli pogon koji je Tinka razvila – poput vježbi disanja i kontrole panike – ne bi li lakše ovladala svojom složenom situacijom. Naime, njezina dugogodišnja incestuozna veza s bratićem Borisom tajna je koja se ne smije nikome povjeriti. A ta je veza upravo na kušnji: prekinut će se u ponoć kada isteknu tri mjeseca od njihova posljednjeg kontakta. Odbrojavanje je u tijeku, Tinka mijenja posao, piše studiju o incestu i, sva izranjavana životom u ilegali i stresu, upoznaje Filipa. No, ni s njim stvari nisu baš jednostavne…O tome postoji li unutar labirinta propisa i zabrana mogućnost slobode izbora, u ovoj se knjizi govori glasom novim, preciznim, čvrstim, upućenim u ono o čemu pripovijeda i što problematizira.A incest, kao strast i kao ljubav koja ne bira, uvijek će biti velika tema, koliko god se rijetko o njemu govorilo.
Tanka koža
Tanka koža, prvi roman, a treća knjiga Željka Valića je neobična satira koja kroz svojevrsno sekularno hodočašće govori o svemu onome što čovjeka koji Čovjekom želi biti mori, muči i tišti: od kozmičke nesigurnosti, kozmetičkih obmana do društvenih nepravda raznih kalibara. I čini to na vječne teme, ali glasom duhovitim i neposrednim koji osigurava svježinu i bliskost sa svim dvojbama i centrifugalnim silama života.Žuti, suvišan čovjek za suvremenu Hrvatsku, plah, tankoćutan i samozapitan, pomalo pjesnik, svakako autentičan lik, nezaposlen i vječito dekintiran u svom maršu kroz Zagreb, na najtopliji dan u godini, do 13 sati treba stići do Burze rada, zbog žiga. Usput Žuti susreće galeriju likova, poznanika i svakakvih, galeriju grotesknih s kojima što raspreda što upada u razgovore, ili pak oni u njemu potiču unutarnje monologe. Nakon iskustva s Burzom, tumaranje se nastavlja, a dolazi nevrijeme, kiša koja donosi olakšanje i spoznaju i Žutog uvaljuje u nove nevolje.Ima nešto ruskog, ne samo jerofejevskog u pripovjedačkom glasu, na onaj dobar način starinskog, klasičnog i za čuđenje sposobnog i od tog čuđenja i izloženosti senzacijama napregnutog, rubnog, na rubu prsnuća. Opet, Valić priča nenametljivo, lišen je svake pompoznosti ili egocentričnosti, njegov Žuti je luzer koji to uopće nije, i u tome je njegova veličina.
Uz dopuštenje: Algoritam (sve fotografije)
