Zahvaljujući Festivalu novog cirkusa i djelovanju Triko cirkus teatra u hrvatski su kazališni prostor, stidljivo ali uporno, pomalo prodrli cirkuski elementi.
Da su takve predstave dobrodošle i da ih publika ravnopravno prihvaća s „pravim“ kazalištem pokazale su već odavno izvedbe nastale kao vlastite produkcije ili koprodukcije („Iglica“, Mala scena, 2013.). Pri tome su se iznjedrila neka nezaobilazna imena poput Ive Peter Dragan i Nikolne Majdak kao i njihove mentorice i redateljice Lee Delong.
Ljubiteljima klaunovskog izričaja sve gore napisano je odlično poznato, ali uvijek postoje neki novi znatiželjnici što su pokazale popunjene (uvjetno govoreći) predstave na Međunarodnom festivalu klaunskog kazališta „Zagreb Clown Festival“ u KUC Travno od 3.- 6. 6. 2021. Festival je završio“ neverbalnom fantazijom“ autorskim projektom „Obaveza“ redateljice Lee Delong i izvođačice Nikoline Majdak inspiriranom dramom „Luđakinja iz Chaillota“ francuskog dramatičara Jeana Giraudouxa u produkciji Cirk Pozor.
Majdak je utemeljila Cirk (Cirkusom inspirirano rubno kazalište) Pozor i omogućila si prostor stvaralačke nezavisnosti i slobode , ali u opakim vremenima i potencijalne neimaštine . Prateći njezin neumorni rad u predstavama ili kao ulične zabavljačice (klaunice) mogu samo odati priznanje njezinoj umjetničkoj predanosti i tehničkoj vještini koji su, svakim novim nastupom, naočigled sve bolji. Preobrazba koju doživljava lik Žene u predstavi „Obaveza“ upravo bolno ukazuje na prisilno odrastanje pod teretom vanjskih pritisaka.
Na samom početku slušamo sjajnu svestranu glazbenicu Luciju Stanojević koja svojim nastupom stvara ugođaj za ulazak velike vreće iz koje odjednom izvire noge … Iz vreće se postupno izvlači zbunjena djevojka raščupane kose bojažljivo se ogledajući oko sebe! No ubrzo počinje pravi vatromet neobičnih zbivanja u kojima Majdak suvereno vlada tijelom, animira predmete, unosi elemente starih filmskih komedija, pjeva i povremeno dozvoljava zakukuljenom „čovjeku u odijelu“(Mario Miličić) da joj se uplete u život.
Svjetlo (Andrija Santro) ne samo da prati Ženine dogodovštine i njezinu borbu , već u konačnici postaje komunikacijska spona između izvođačice i publike. Koristeći cirkuske vještine, bez doslovnog govora ali uz obilje glazbe, predstava „Obaveza“ sjajno prikazuje sudbinu osobe koja nije pokleknula pred nedaćama . Možda bismo mogli ponešto naučiti iz klaunovskog svjetonazora?!
Fotografija Ivan Marenić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
