Elizabeta Ugarska živjela u u srednjem vijeku i u to vrijeme pobuđivala silno divljenje, ali i čuđenje svoje okoline zbog svog svoje iznimne brige za siromahe.
Tko je Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska poznata i kao Elizabeta Tirinška, rođena je kao ugarska princeza 1207. godine, a porijeklom je iz dinastije Arpadovića. Elizabeta je već u najranijem djetinjstvu redovito molila svoje molitve i pokazivala posebno zanimanje i brigu prema siromašnima, kojima je pomagala lijepom riječju ili djelima ljubavi.
Velika humanitarka svoga doba
Njezin je otac bio bogati i vrlo moćan ugarski kralj Andrija II koji ju je, kako je u to vrijeme bilo posve uobičajeno, oženio zbog spajanja i povećanja imanja i moći za bogatog tirinškog grofa Ludovika IV te ona nastavlja živjeti sa svojim suprugom u dvorcu u Thüringenu.
Iako su zaruke bile dogovorene iz političkih razloga između Ludovika i Elizabete je buknula prava ljubav. Elizabeta se u novom domu posvetila humanitarnom radu brinući se za siromašne, obespravljene, nemoćne i bolesne ljude iz svoje okoline. Čak je i dio sredstava za svadbenu gozbu ustupila siromasima. Često je sa svojim sluškinjama pohodila bolesne noseći im hranu, odjeću i novac s kojim bi plaćala njihove dugove. Ovakvo ponašanje Elizabete na dvoru nije bilo prihvaćeno s odobravanjem, ali je Ludovik čvrsto stao uz svoju suprugu i odobravao njezine postupke.
Tužan kraj „grofice siromašnih“
Elizabeta je u braku rodila troje djece, a nažalost 1227. godine Ludovik IV odlazi u križarski rat te podliježe smrtonosnoj groznici i umire. Zbog maloljetnosti Ludovikove djece, Ludovikov brat se proglašava jedinim pravnim nasljednikom te udovicu Elizabetu s djecom i odanim sluškinjama ostavlja bez imanja i novca.. Elizabeta se nasreću smješta kod odanih rođaka, nakon čega se zaredila, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda. U ostalom dijelu svog života u potpunosti se posvetila siromašnima osobama, pobožnosti i brizi za sve ljude koji su trebali pomoć.
Preminula je 17. studenog 1231. te je nakon brojnih svjedočanstva o njezinoj svetosti papa Grgur IX. samo četiri godine nakon njezine smrti proglašava svetom.
Ruže svete Elizabete
Uz život svete Elizabete vežu se mnoga čuda umnažanja hrane, ali i najljepše čudo koje se odnosi na ruže.
Jednog zimskog dana dok je u pregači nosila kruh siromasima sreo ju je njezin suprug. Zabrinut za nju zbog ciče zime koja je vladala, a videći da nešto skriva pod plaštem zapitao ju je kamo ide i što to nosi. Prestrašivši se što će joj suprug reći ipak je raširila pregaču no umjesto kruha u pregači su bile prelijepe ruže. Kad se ponovno zagledala u Ljudevitove oči, vidjela je da je on sve razumio. Mirno je košaricu prekrio njezinim plaštem i sa smiješkom na licu rekao da pođe kamo je naumila.
Legenda kaže
Kad su dvorjani počeli prigovarati Ludvigu kako je Elizabeta rastrošna, on im je kratko odbrusio:
“Pustite je na miru! Troši iz ljubavi prema Bogu, da pomogne sirotinji! Neka tako i nastavi, a što se mene tiče, ja sam zadovoljan ako mi ostanu i goli zidovi Wartburga…”
Izdvojeno
Sveta Elizabeta zaštitnica je pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, krivo optuženih, ljudi u progonstvu i mladih supruga, a simboli s kojima se prikazuje na slikama i kipovima su ruže, kruh i milosrđe.Piše: Wish.hr
Fotografija: Clyde Robinson
