Umjetnička organizacija Tigar teatar i Zagrebačko kazalište mladih okupili su se oko monodrame „Ja imama lutku u ormaru“ argentinske spisateljice Marije Ines Falconi u režiji Vjere Vidov (ZKM, 23.11.2020.).
Tekst je prevela Maja Galović, na prilagodbi teksta su radili Filip Jurjević i Kristina Sajbert, dok su se video projekcijama bavili Leo Vukelić i Domagoj Mrkonjić.
Na pozornici su Julian (Domagoj Mrkonjić) i njegov kompjuter s kojeg projicira obiteljske fotografije koje ga ponukaju da nam ispriča svoju priču o odrastanju.
Mrkonjić pripovijeda vrlo živo odvodeći nas u Julianovo djetinjstvo kada se igrao sa sestrom i kada mu je jedna od dražih igara bila igra „gostiju“ u kojoj se preoblačio u gošću, što je uključivalo majčinu garderobu i šminku.
Također su mu bile drage igre s lutkama, pa nakon zgrožene očeve reakcije, kako bi se mogao potajno igrati, on sestri ukrade lutku i sakrije ju u ormar…
Otac ga nastoji zainteresirati za nogomet, ali najviše što je uspio jest odlaženje na utakmice i igranje u školskom košarkaškom klubu. Odrastajući Julian shvaća da se razlikuje od svojih vršnjaka i da mu se „sviđaju dečki“.
Problem nastaje kada odlučuje o tome obavijestiti svoju obitelj i prijatelje.
Spisateljica postupno i blago, ponešto bojažljivo i uz puno duhovitih zapažanja prepušta Julianu da se izbori za svoje pravo da bude drugačiji.
Domagoj Mrkonjić nije samo Julian, već svi likovi s kojima njegov junak dolazi u kontakt, što mu omogućuje prikaz širokog raspon različitih karaktera: njihovih govora, grimasa i reakcija.
To uključuje brojne komične, dirljive i iznenađujuće minijature.
Mrkonjić vrlo uspješno vodi svojeg Juliana kroz brojna iskušenja na koja nailazi prilikom osvještavanja i prihvaćanja svojeg odmaka u ponašanju i željama u odnosu na većinu drugih ljudi.
Pri tome raste intenzitet izvedbe, jer kako njegov junak postaje sigurniji, tako se mijenja pristup ostalim likovima.
Iz gesta, govora i sadržaja uvijek je jasno o kojem se liku radi, pa nisu bile nužne stalne promjene mjesta.
Ono što bih, uz uspjelu izvedbu, u slučaju ove predstave željela istaknuti, jest bavljenje delikatnom temom s kojom se mnogi adolescenti teško nose.
Čini mi se da ju je spisateljica vješto i mudro obradila.
Fotografije: Tigar teatar
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
