Kada govorimo o modi razlikujemo fiksirani i modni odjevni predmet, tako tvrdi Flügel u svom radu The Psychology of Clothes (1930).
Radi se o dvije vrste koje se suprotno odnose prema vremenu i prostoru. Kad je riječ o fiksiranom odjevnom predmetu, on se sporo mijenja, te je tip odjeće koji zauzima manji prostor i razlikuje se kod svakog društvenog entiteta. To je tip koji odgovara tradicijskom odijevanju. Drugi modni tip je tip koji se ubrzano mijenja, ali je u isto vrijeme podjednak u svim dijelovima svijeta koji se nalaze pod istim kulturnim utjecajem, te gdje postoje odgovarajući oblici komunikacije.
Antropolog Ted Polhemus 1978. godine uvodi pojam antimoda, kojim opisuje fiksirani tip odijevanja. Dok drugi, onaj koji spada pod kulturni utjecaj, naziva modom. Ova dva termina se 80-ih učestalije počinu koristiti kada je riječ o istraživanju modnih fenomena. Stoga u antimodu svrstavamo sve od narodnih nošnji do uniforma i poslovnog dress-coda. Moda se za razliku od antimode vrlo brzo mijenja, a ta brzina je zapravo dio njezine biti. Ona varira u prostoru i brzo se širi u sve dijelove svijeta koji su izloženi istim kulturnim utjecajima.
Dobre i loše strane su prisutne svugdje, pa tako i kada je riječ o modi i antimodi. Dok je dobra strana to što modom iskazujem kreativnost na određen način, loša strana je što se trendovi brzo mijenjaju. Stoga što je danas u trendu sutra je već prošlost. Za razliku od mode, antimoda može poslužiti kao oruđe u komunikaciji, ali može biti i vrlo ograničavajuća. To možemo vidjeti kod dress-coda kao primjer nametanja određenih normi npr. zabrana nošenja određene duljine suknje ili boja. Antimoda je model odjeće koji predstavlja trajnost, to je stil koji izražava ustaljenost, nepromjenjivu i krutu društvenu okolinu. Dok je moda model vremena kao promjene, a modni trendovi simboliziraju promjenjivost i pokretljivost u društvu.
Tako i radnja filma redateljice Vlatke Vorkapić, „Sveta obitelj“ zahvaća razdoblje u kojima se događaju promjene u načinu odijevanja. Film koji nas vodi kroz sredinu 60-ih godina prošlog stoljeća, daje nam uvid u neke od trendova mode i antimode tog razdoblja. U filmu imamo prilike vidjeti glumce koji svojom glumom i kostimima, dočaravaju razdoblje u kojem se odvija radnja filma, te prikazuju tradicije i neke od običaja. Tako s jedne strane imamo Notu koju glumi Judita Franković Brdar.
Nota je prikazana kao žena koja se ne odijeva s tradicijama sela u kojem živi. Zatim tu je i Mica (Lidija Penić-Grgaš) koja počinje otkrivati novi stil i mijenjati svoj način odijevanja. Polako napušta šokački način odijevanja i počinje se odijevati drugačije, u to vrijeme bi to nazvali gospodski način odijevanja. Za razliku od Mice tu je Ana, koju glumi Anita Matić Delić, koja pokazuje primjer žene koja i dalje drži do tradicije i normi toga doba. Janja (Luna Pilić) koja se udaje u imućnu seosku obitelj prihvaća pravila odijevanja koja joj nameće svekrva Ana. Naime, antimodom svaki pojedinac unutar društvene skupine objavljuje da se s drugima poistovjećuje.
U filmu imamo šansu vidjeti i klasične primjere tradicionalnih slavonskih narodnih nošnji. Tradicijska nošnja je zapravo primjer antimode, te i u današnjem vremenu predstavlja primjer dress-coda kao i tada. Prije je svako područje bilo poznato za svoje specifične narodne nošnje, što se nosilo u jednom dijelu Hrvatske nije isključivo bilo prisutno i u ostalima.
Na neki način svi mi većinom nosimo antimodu, radilo se o pankerima, hipijima, časnim sestrama ili našim roditeljima sve je to zapravo antimoda. Sva te kombinacije najčešće nisu zahvaćene mehanizmom promjene mode, niti pojedinci to žele, pogotovo kada je riječ o ekstremnim primjerima koje imamo prilike vidjeti kod nekih plemena gdje je prisutan za njih uobičajen način ukrašavanja tijela poput tetoviranja, deformacije lubanje, obrezivanja i brušenja zubi. To su drastične ali i tradicionalne metode koje imamo prilike vidjeti u određenim društvima.
Antimodi prijeti moda koja postepeno tradicionalne nošnje pretvara u najnovije stilove. Šezdesetih godina 20. stoljeća toliko je mnogo različitih stilova antimode postalo moderno, da su neki počeli komentirati kako je moda zauvijek umrla, te ju je zamijenila antimoda. Međutim u današnje vrijeme brzih promjena, te svega oko nas, od tehnologije do mode možemo zaključiti da je moda itekako živa.
A ovaj najnoviji film redateljice Vlatke Vorkapić možete pogledat od 7. prosinca u kinima diljem Hrvatske u distribuciji Duplicato medije. Na filmu su na osmišljavanju ovog segmenta vizualne koncepcije filma, uz redateljicu, radile kostimografkinja Ivana Zozoli Vargović i majstorica maske Tatjana Tomšić. Film je nastao u koprodukciji Interfilma iz Zagreba i Zillion filma iz Beograda.
Uz dopuštenje: PR365 (sve fotografije)
