Oznaka: Olgine recenzije
„Boli me guzica šta će narod da kaže…“
Zašavši u godine, jedan je zagrebački apotekar često tvrdio da je „star čovjek gotova sprdačina“ čime je pronicljivo opisao podcjenjivački odnos društva prema ljudima „treće dobi“ jer većina mlađe populacije (čak i badavadžije) prešutno smatra „matore“ balastom (omalovažavajući njihov minuli doprinos).
Nema zida do suhozida
Izložba Otona Glihe (1914.-1999.) pod nazivom „Slike iz zbirki prijatelja u povodu 111. rođendana“ postavljena je u Laubi – kući za ljude i umjetnost
Mašta je šegrt stvarnosti
Često smo se uvjerili da je stvarnost uzbudljivija od mašte jer su neobične sudbine, pojave i karakteri dio svakodnevnice i samo onda kada nismo u stanju objasniti njihovo porijeklo, počinjemo govoriti o fantastičnom, nadrealnom i maštovitom
Opera puna prevaranata
U kazališnoj knjižici za operu „Tosca“ Giacoma Puccinija (1858.-1924.) koju je režirao Pier Francesco Maestrini i koja je premijerno izvedena u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru
Slikovnica o revoluciji
Zahvaljujući suradnji između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru već se nekoliko godina hrvatski i slovenski pretplatnici voze između ova dva grada kako bi pogledali tri zagrebačke i tri mariborske predstave
Black light theatre znači luminiscentno (crno) kazalište
Dječje kazalište Dubrava (najistočnije zagrebačko kazalište) se prilično smiono upušta u najrazličitije izvedbe pa me nije začudila obavijest da će predstavu „Čarobne etide“ Nikoline Do
Od ljepotice do svetice
Religioznu poemu u četiri pjevanja na slavonskoj štokavskoj ikavici „Sveta Rožalija“ o „djevici i pustinjakinji iz Palerma iz 12. stoljeća“ u kojoj su vidljivi utjecaji dubrovačkog baroknog pjesništva
Što je meni, Bože, bilo?
Uvijek me čudilo da u varaždinskom kazalištu ima tako malo glazbeno-scenskih uprizorenja budući da ovaj grad slovi kao „glazbeni grad“ i posjeduje potencijale za izvedbu recentnih, „oživljenih“ ili manje poznatih opernih djela
Od bebe do maturanta
Autorski projekt redateljice Ivice Boban, dramaturginje Olje Lozica i glumaca Amara Bukvića i Filipa Juričića pod nazivom „Kako misliš mene nema?!“ stasao je
Neuništivost kazališnih plakata
Nikakve društvene i ekonomske peripetije ne mogu uništiti kazalište, a ljudsko ili vremensko agresivno djelovanje mogu tek nakratko odstraniti javno istaknuti kazališni plakat.
