Roman o identitetu, Dalmaciji koja ne vidi more, utvrđivanju očinstva i juhi od tikve.
“Roman koji objedinjuje hrapavost Prosjaka i sinova, Fortisovu začuđenost Morlacchima, i nepokorivi Vlajlend u kojemu se Winnetou snima samo zato što statiste ne treba maskirati.”
Ratko Cvetnić
Zar je moguće da Eugen Udo Schläger, strojarski inženjer, prvak Trudingera u orijentacijskom trčanju, ljubitelj leptira, uopće nije Švabo?!
Nakon smrti majke Udo kreće tragom njezina pisma u kojem mu ona priznaje kako je njegov pravi otac Tvrtko Batina iz mjesta Batina u Hrvatskoj, u Dalmatinskoj Zagori. Njegovu životnu pustolovinu u kojoj spočetka glumi inozemnog investitora, graditelja vjetrenjača, otežat će činjenica u Batini Tvrtko nije samo jedan nego ih je isuviše, a baš nijedan mu ne želi odati tajnu: zašto je njegova majka Eva, mjesna učiteljica, krajem osamdesetih napustila Batinu i u drugom stanju pobjegla u Njemačku?
Pišući ovaj brz i britak roman, ovaj urnebesan sraz dvaju mentaliteta – tvrdokornih novovjekih Morlaka koji od modernog svijeta prihvaćaju samo ono im odgovara i globalizirane suvremenosti koji proždire i unificira svaku Razliku kroz svoju Paradigmu – Vedran Kukavica očito se jako dobro zabavljao izazivajući kroz „Švabu“ i čitatelja da se s užitkom naglas nasmije: Velikoj i Gornjoj Batini, svakom Tvrtku, svakom Udu, samomu sebi, svima nama …
O autoru
Vedran Kukavica (Imotski, 1965.) profesor je filozofije i diplomirani lingvist nastanjen u Zagrebu. Bio je urednik i novinar u gospodarskim redakcijama u mnogim hrvatskim tiskovinama, povremeno prekidajući novinarsku karijeru baveći se marketingom i odnosima s javnošću u bankama i korporacijama.
Radi kao televizijski novinar i ekonomski komentator.
„Ja nisam Švabo“ njegov je prvi roman.
Uz dopuštenje: Profil knjiga (sve fotografije)
