WOW pohod na Zavižan započeo je okupljanjem u mjestu Sv. Juraj, odakle se autima, preko mjesta Oltari, dolazi do parkirališta podno doma na Zavižanu. Kako je i običaj, ondje se parkiraju auti, oblače „gojze“, uzima oprema, ruskaci, štapovi – tako je bilo s WOW-icama – i avantura je mogla početi!
Planinarski dom Zavižan smješten je na južnoj padini vrha Vučjaka (1645 m) povrh strmih livada, s pogledom na more, zavižansku kotlinu, Veliki Zavižan i Hajdučke kukove. Odmah pokraj doma, smještena je i najviša planinska meteorološka postaja u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 1594 m, uspostavljena 1. listopada 1953. godine otkad radi bez ijednog dana prekida, surovim vremenskim uvjetima usprkos. Meteorološki motritelji na Zavižanu svakodnevno, pa čak i u vrijeme jakih olujnih vjetrova, visokih snježnih nanosa ili grmljavina, šalju meteorološke podatke u Državni hidrometeorološki zavod u Zagreb. Zadnjih pola stoljeća ovaj odgovorni posao obavljaju članovi obitelji Vukušić iz sela Gornja Klada podno Velebita.
Pogled s doma je fantastičan, vide se more i otoci…sva ljepota hrvatskog sjevernog Jadrana -gotovo kao na dlanu. Dobro opremljene, uz puno vode, više od 2 litre svaka – krenule WOW-ice u smjeru Premužićeve staze. Ante Premužić (1889.-1979.), je bio dipl. inž. šumarstva, tijekom svog rada u Direkciji šuma u Sušaku trasirao je ovu glasovitu turističku stazu uzduž Velebita. S Krajačem je istraživao Velebit, osobito Rožanske kukove. U gradnji Premužićeve staze sudjelovali su brojni radnici i majstori iz Podgorja vični umijeću obrade kamena. U doba krize, tridesetih godina prošloga stoljeća, upravo je gradnja Premužićeve staze predstavljala važan izvor prihoda brojnim podgorskim obiteljima.
Najpoznatija ruta koju planinari ovdje obilaze je Zavižan – Alan, i duga je cca 16-17 km. Cilj je bio stići do Rossijeve kolibe (Ljudevit Rossi,1850.-1932. istraživao je velebitsku floru, a njegovim imenom nazvano je sklonište u Rožanskim kukovima.)
Stigavši do Rossijeve kolibe, u gotovo rekordnom vremenu (2,5 sata), WOW-ice su se odmorile uz „dekicu i papicu“ i – naravno, sljubile vino s planinskim zrakom i velebitskim krajolikom. Rosé Kuće vina Ivan Katunar s Krka „muški“ je izdržao pohod u ruksacima i, ugodno hladan, lijepo se složio uz tradicionalnu planinarsku hranu koja daje snagu za dalje – špek i luk. Nakon obaveznog fotografiranja i odmora – valjalo je poć’ natrag.
Na kraju Premužičke, WOW-ice su obišle i Velebitski botanički vrt, prekrasnu udolinu s pregršt botaničkih vrsta – koje se mogu naći i mirisati uz samu stazu; vrisak, majčina dušica, smilje, planinski stolisnik… WOW preporuka za sve ljubitelje prirodnih ljepota; željne mira, tišine i bijega iz gradske vreve – Velebit!
Tekst: Vlasta Pirnat
Women on Wine
Foto: Julio Frangen
