Villa Renata, odnosno kuća obitelji Gubić širom je otvorila srce, ponudila raskoš okruženja, mirisa, okusa i boja te jedinstbveni luksuz članicama udruge WOW (Žene i vino) koje su došle na Murter u nadi dobrog provoda i upoznavanja svijeta vina toga kraja. Domaćini, Renata i Darko bili su jednostavni, prisni, veseli, pa i razdragani. Njihova je dobrodošlica bila iskrena i prava, a bilo je to i svojevrsno hvala udruzi WOW koja već više od tri godine neumorno radi i promovira vinare, zabavlja i podučava članice; piše i tako širi riječ o vinu, pronosi znanja i hvali ljepotu i kvalitetu ponajprije domaćeg vina. Bez obzira kako srce bilo široko i toplo, kuća ima svoje ograničenje i nije u goste mogla primiti svih 110 WOW-ica koliko ih trenutačno broji udruga, nego tek deset koje je odabrala domaćica. Pozvane su bile i dvije vrhunske vinarke, obje WOW članice, Zadranka Jadranka Svaguša i Zagorka Alica Petrač, ali je prvenstveni cilj ovog izleta bilo upoznavanje WOW-Zagrepčanki s Murterom, koji je Renatin drugi (a možda i prvi) dom, s izvrsnim vinima i hranom srednje Dalmacije, te nimalo manje važno, upoznavanje s prirodom i ljudima koji tek u spoju čine specifičnu ovdašnju atmosferu. Bio je to uistinu hedonistički vikend par excellence.
Na terasi Ville Renata, dobre vibracije su učinile svoje, a i vremenska prognoza se smiješila. Malo nas je al’ smo hrabre mogao je biti slogan ovih „Gubica“ (kako je ekipu prozvala jedna od članica Vlasta Pirnat), a za prvi bljesak murterskog „đira“ pobrinuo se Darko Gubić dočekavši osam veselih žena, kako to WOW-icama i priliči, okrepljujućim šampanjcem LOANDA, grande resérve blanc de blancs.
Pravi provod je ipak počeo dolaskom u fantastični mali dućan duhovitog imena Bread & Pit u kojem lijepi i simpatični te vinu ulju i delicijama vični Slađana i Dean Radinović u samom središtu Murtera prodaju pršute, sireve, pjenušce, vina, ajvare… Uz tapase susjednog vrhunskog murterskog restorana Tic-tac degustiralo se izvrsno maslinovo ulje Radinovićevih 017 selekcija, nagrađeno u New Yorku srebrnom medaljom, koje je uspješno izlagano i na 2. Pink Dayu, Zagreb, a sve uz nekoliko vina (rosé Kuća Glavić 2103., Korak crni Pinot 2013.).
Pridružila se i jedina murterska članica, Dorjana Juraga, stigla je i zadarska vinarka Jadranka Svaguša a WOW-ice su instantno bile očarane i zavedene. Već je tada bilo jasno: zaljubile su se na prvi pogled. Navikle na svojim kušanjima pretežno na isključivo žensko društvo, WOW-ice su se dodatno rastapale u društvu šarmantnog načelnika Murtera Ivana Božikova, zatim Stipe Jurage, Darka Gubića, vinara Gina Matulića (druge polovice neraskidivog dua Jadranka Svaguša + Gino Matulić = Tvoja krv i moja) i, naravno, dragih domaćina Deana Radinovića.
Za neke je noć potrajala dugo, a tek je slijedio najdulji dan izleta.
Subota je za WOW „repku“ započela rano, jer je u podne čekao spreman mini-bus. Uzbuđene su se WOW-ice od jutra uzlepršale po kući, sređivale i izmjenjivale dojmove od sinoć, ali sredile i svoja lišca i u veselom raspoloženju krenule u Šibensku Dubravu gdje je čekao vinar Rak s obitelji. Upravo je obitelj Gubić nedavno otkrila ovog manje poznatog vinara koji proizvodi oko 15 000 butelja autohtonih sorti, pretežno maraštine i babića, a koji je uz domaći sir i pršut te kolače koje je s ljubavlju pripremila gospođa Rak, oduševljeno dočekao delegaciju. Kušala se ponajprije njegova izvrsna maraština godišta 2012. i 2013., kao i opolo 2013. i babić 2013. , a najviše se dojmila svježa maraština iz 2013., voćna mirisna i lagana, te kratko barikirana maraština iz 2012., koja je nešto ozbiljnija i punija na okusu.
Nakon zagrijavanja kod Raka, WOW-ice su stigle kod karizmatičnog vinara Alena Bibića, predstavnika već četvrte generacije vinara.
Taj je susret bio poseban i zbog toga što je vrlo dugo iščekivan, pa je tim povodom Alen Bibić za WOW izvidnicu pripremio pravi eno-gurmanski doživljaj. Sve je bilo osmišljeno u rustikalnom a opet modernom stilu, a fantastični tapasi čija je autorica samozatajna Vesna Bibić bili su kažu WOW-ice: jednom rječju – savršeni. Domaće maslinovo ulje, bruschette s rajčicom i biosiljkom, krema od lososa s kavijarom, zalogajčići s kremom od tartufa, u žlici pečena dehidrirana i dekonstruirana svinjska rebrica u prahu s 24-karatnim zlatom… Za dobrodošlicu se pio Bibićev pjenušac Brut, a kako maestro Bibić stavlja izraziti naglasak na autohtone hrvatske sorte – pjenušac je po tradicionalnoj metodi napravljen od debita i savršeno se sljubio s kamenicama i pjenicom od limete. Zatim se kušao se Debit 2013. koji aromama podsjeća na kokos, a u njemu se osjeća papar pa odlično paše uz škampe, jastoga ili janjetinu, nakon čega je uslijedio iznimni P9 pošip 2013., i Lučica 2011. – ozbiljno i kompleksno vino sorte debit, te Sangreal merlot 2008.
Posebno je oduševio Bas de Bas 2010., iz vinograda s najboljeg položaja u cijelom šibenskom kraju. Bas de Bas (što znači ispod poda) – bogato je puno, voćno i uistinu očaravajuće vino, kupaža syraha, merlota i plavine i u maloprodaji stoji 500 kuna, dok je Aleph 2010. cjenovno najskuplje hrvatsko vino (stoji čak 1 000 kn), a riječ je o iznimno dubokom, snažnom i elegantnom vinu bordoške kupaže cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota, odnjegovano u barrique bačvicama. Za kraj je bila rezervirana crna Ambra – prirodno slatko vino prosušenih bobica, sorti babić i plavine, dolazi u dvije varijante – blondina i crnka. WOW-ice, bile blondine ili ne (a većina ih je upravo plavuša) složile su se da je ovaj napitak koji je fermentirao 10 mjeseci a stvarao se 5-7 godina, s 15 % alkohola, za čiju proizvodnju je potrebno 3 tone grožđa za svega jednu bačvu vina – zapravo pravi nektar ili piće Božica.
Uslijedio je veseli povratak u „bazu“, odmor ali i pripremanje predjela, a uskoro su stigli gosti, među kojima i direktorica Turističke zajednice Šibensko kninske Županije Željana Šikić, koju smo, iako pije samo vodu, odmah pokušali vrbovati u WOW.
Za večerom koja se planirala danima a spremala satima, kušala su se vina Marka Sladića, koji je i osobno prisustvovao i predstavio svoja vina, a domaćici i gostima na poklon donio i znak pažnje – divnu domaću tortu. Pila se maraština 2013, lagano i mineralno vino, pa ozbiljniju maraštinu koja je odležala u barrique bačvama 6 mjeseci, Žutinu 2012 – vino sedam dana macerirano u inoksu, te kupaža Bramasole 2012. koja se većini najviše dopala.
Nakon Sladića slijedio je „zagorski“ predah. Alica Petrač se nije mogla pridružiti, ali su je dostojno zamijenila čak 4 kartona njenih vina. (Ne bojte se, nije sve popijeno te večeri 
. Kušao se, uz riječ stručnjakinje Tatjane Štrbac Bambulović, Petrač cabernet sauvignon 2009.: izvrstan cabernet, voćan i mirisan, s lijepo razvijenim kiselinama. Svi su komentirali golemi napredak vinarije Petrač pod ravnanjem Alice i enologa Igora Horvata.
Nakon kanapea i najraznovrsnijih finih predjela koje su zajedničkim snagama spremile WOW-ice, slijedila je fantastična fiorentina koju su ispekli osobno Doro (Darko Gubić) i Moro (Stipe Juraga), od odležanog mesa mesnice Šikić a uz to smo kušali vertikalu G&J Tvoja krv i moja – 2012., 2011., 2009. Jadranka Svaguša je WOW-ica i uz Sandru Petričić, jedna od dvije čelne žene zadarskog WOW-đira, a njen suprug Gino Matulić na Murteru je postao Svaguša i premda skroman i povučen osvojio sva srca – svojim šarmom, ponašanjem, ali i vino. Ipak, predstavljala je, kako se i očekivalo, Jadranka a kod njihovog jedinstvenog vina riječ je o bordoškoj kupaži – (50% merlota i 50% cabernet sauvignona), izvrsnom multidimenzionalnom vinu koje je ocijenjeno kao – „nevjerojatno bogato, puno, kompleksno, elegantno“ i očito plod ljubavi ovog bračnog para – i prema vinu i jednog prema drugome. 2012. još nije na tržištu pa je ovo ujedno bila premijera, a naravno da se 2009. pokazala kao najkompleksnije vino, no valja reći da je svaka godina dimenzija za sebe. 2009. je na nosu upravo prekrasnih mirisa bobičastog voća, ali ima tu i čokolade, rogača, slatkih začina i mnogih drugih aroma koje se postepeno otvaraju u čaši. Netko je 2009. – usporedio s ozbiljnom i pravom ljubavi, koja poziva na meditaciju, na predanost, na uživanje i umjerenost, ispunjenje, dok je 2011.kao zavodljiva i neodoljiva cura, nevjerojatno „pitka“ i poziva na „još“. I imao je pravo.
Što još reći. Shakespeare je odlično i precizno rekao: sve je dobro što se dobro svrši.
Tekst: Sanja Muzaferija
Fact checkers: Tatjana Štrbac Bambulović, Stanka Miljković
Fotografije: Vlasta Pirnat, Stanka Miljković, Zrinka Anić
