Postoje neka mjesta na čiji spomen imena svi uvijek pomisle na isto…..
Tako su, recimo, gradovi Ilok i Kutjevo zauvijek vezani uz vinske podrume, čak i kada govorimo o iločkom utvrđenom gradu (dvorac Odescalchi ili crkva sv. Kapistrana) odnosno dvorcu Kutjevo.
Upravo se spomenuti barokni dvorac nalazi na svim etiketama vina iz kutjevačkog podruma
Dvorac je nastao na temeljima srušene cistercitske opatije (osnovana 1232.u sklopu koje su već bili vinski podrumi) nakon odlaska turskih osvajača (1536.-1686.) i dolaska isusovaca : na poziv Ivana Josipa Babića dolaze početkom 18.stoljeća i isusovački slikar, graditelj i superior požeški Josip Kraljić u razdoblju od 1721.- 1735. gradi barokni kompleks koji sadrži crkvu i rezidenciju – dvorac.
Po ukinuću isusovačkog reda 1773., dvorcem do 1882. upravlja Ugarska državna komora, a potom do kraja Drugog svjetskog rata tu živi obitelj Turković.
Nacionalizacijom, dvorac pomalo propada, da bi ga u novije doba obnovio koncern „Agram“ i pretvorio u ugostiteljski objekt za vlastite potrebe.
Uz dvorac se nalazi vinski podrum unutar kojeg se nalazi dio koji je navodno svjedočio boravku carice Marije Terezije (1717.-1780.) među podrumskim zidovima.
Najdugovječnija i najuspješnija europska vladarica, popela se na prijestolje 1740. zahvaljujući Pragmatičkoj sankciji svojeg oca Karla VI Habsburškog (1685.-1740.) kojom je osigurao krunu kćeri (presedan budući da su prijestolje nasljeđivali isključivo sinovi ili bliski muški rođaci).
Iako je ratovala, Marija Terezija je, zahvaljujući brojnim potomcima ( 5 sinova i 11 kćeri) uspijevala u Carstvo uvrstiti brojne zemlje, pa je otuda nastao slogan: „Bella gerant alii, tu felix Austria nube“ (Neka drugi ratuju, a ti se ženi sretna Austrijo).
Iako je njezin brak s Franjom I Stjepanom Lotarinškim bio temeljen (osim na interesu) na ljubavi, često se govorilo o njezinim ljubavnim avanturama.
Među takve priče ubraja se i ona s njezinim miljenikom, barunom Franjom Trenkom (1711.-1749.).
Prgav i okrutan, ali odličan ratnik, Trenk je o vlastitom trošku godine 1741. opremio četu hrabrih i pomalo sumnjivih tipova poznatih pod zastrašujućim imenom „Trenkovi panduri“.
Naravno, to je učinio uz odobrenje svoje carice, s kojom se susreo u Kutjevu te iste godine prilikom njezinog puta prema Osijeku.
Prema legendi, barun i carica proveli su sedam dana u podrumu kušajući vina (danas se taj dio podruma zove njezinim imenom), a po njihovom izlasku, sluge su našle na zidu 70 urezanih „recki“ koje su povezali s…
Danas je u podrumu kameni stol (navodno) iz toga doba, na čijoj je sredini nekada bilo udubljenje (od vrele caričine stražnjice) koje su nakon Drugog svjetskog rata zalili betonom.
U skladu sa spomenutom „vrućom“ pričom, postoji vjerovanje da onaj tko položi ruku na taj stol, može očekivati ispunjenje svoje ljubavne želje unutar godine dana. Ja čekam!
Fotografije Kristina Olujić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
