Smijuljenje na spomen imena crnog vina „Kitokret“ iz Sontakijeve vinarije u Kutjevu pokazuje da su mnogi svjesni o čemu se tu radi – o vinu koje daje erotski poticaj ali i moć izvršenja.
U pozadini slogana „Jedna čaša za lijek, a dvije su kitokret“ postoji priča o poslovođi „šnajderaja“ koji je sredinom 20.stoljeća upošljavao 50-60 krojačica i švelja, što je za njega bio veliki izazov.
On je, prema navodima, svaku večer navratio u kavanu na dvije čaše crnog vina s napomenom „Dajte mi kitokret“ i potom odlazio u noć.
Navodno su ga žene jako, jako voljele….
Na temelju te priče, u vinariji Sontacchi smještenoj na Trgu graševine u Kutjevu (dosta simptomatično da je to jedini grad s trgom nazvanom po vinu) nazvali su vino na čijoj je etiketi prikaz dvoje lipicanaca pri parenju (zbog kontrasta obojani crno i bijelo; ujedno podsjetnik na bogatu kutjevačku ergelu).
Samo vino je coupage (miješanje više vrsta vina) četiri sorte:
cabernet franc, portugizac, cabernet sauvignon i zweigelt s položaja Venje na obroncima Krndije.
Prvi spomen obitelji Sontacchi u ovim krajevima seže s početka 20. stoljeća kada je Tomaso Sontacchi (1870.-1932.) porijeklom iz Trenta došao u Pakrac, od 1900. radio je kao vinogradar kutjevačkog objekta „Vinkomir“ u vlasništvu baruna Turkovića, da bi od 1914. do smrti upravljao cijelim gospodarstvom.
Sin Antun bio je mesar i kobasičar s vlastitim dućanom u Kutjevu, a onda su se vinom nastavili baviti sljedeće generacije, njegov sin Miroslav, unuk Hrvoje (inicijator „Kitokreta“) i sada njegovi sinovi Antun (naš informator) i Krunoslav.
Za kraj ove priče (koja istinski nema kraja dok je vina, žena i muškaraca) opaska sa slovenskog portala „Razvezani jezik“ (prevedeno): kitokret je mentalni ili predmetni agens (pokretna sila!) koji omogućava muškarcu penisno gibanje; također ime vina u Kutjevu, Hrvatska.
To se zove dobronamjerno susjedstvo!
Fotografije Karin Mimica
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti