Ekskluzivni intervju s magistrom informatike i matematike, glumcem, pjevačem i producentom Crne Kuće Brankom Gladom.
Od uloge u jednoj od najpoznatijih serija na svijetu “Sex i grad” do plesača, pjevača i producenta izvrsnih mjuzikla, kako u svijetu tako i u Zagrebu.
Branko Glad svoju povijest piše a nama otkriva male detalje svoga uspjeha i što ga je učinilo snažnijim da opstane i uspije u svijetu koji je prepun zamki. Koliko su zapravo roditelji zaslužni da bude ono što je i koje savjete daje čitateljima Wish.hr-a pročitajte u nastavku.
W: Otkrijte čitateljima Wish.hr-a tko je zapravo Branko Glad?
Branko je jedan običan “bedak” koji je možda malo pre tvrdoglav. Završio VII. gimnaziju u ZG, dobio stipendiju u SAD-u na Northland College-u gdje diplomira s titulama inženjera informatike i matematike s fokusom na business. Nakon toga dobiva stipendiju za magisterij na prestižnom Syracuse University gdje, osim što studira informatiku, i predaje na katedrama informatike i matematike. Nakon titula magistra znanosti (koju je dobio s 25 godina) nije mu se više dalo pravit pametan.
W: Koje su Vaše strasti, želje, nešto što ljudi zapravo i ne znaju o Vama?
Pa ne znam ima li što što ljudi ne znaju o meni i mojim strastima: gluma, pjevanje, ples! Jako volim pse i konje. Jahanje je jedna neizmjerna ljubav i nevjerojatan osjećaj sklada čovjeka i životinje.
W: Ljudi smatraju da se u Americi mogu ostvariti njihovi snovi. Koliko je to istina i da li se Vaš san ostvario?
Snovi se mogu i moraju moći ostvariti bilo gdje na svijetu! Važno je da ljudi sanjaju!!! Istina je da se u Americi ti snovi puno jednostavnije, brže i unosnije ostvare no, kad nešto stvarno želite, uvijek se nađe način da to napravite.
W: Koji je grad u SAD-u osvojio Vaše srce i zašto?
NYC je jedini gradu Americi gdje ja mogu živjeti. Brzina, preciznost, točnost, ludnica, to je ono što mene gura naprijed. Iako sam proputovao i živio u svim dijelovima SAD-a (Ashland, Wisocnsin; Syracuse, NY; Boston, MA; Buffalo, NY; Portland, OR…) i jako volim SAD i ljude, NYC je baš po mojoj mjeri.
W: Koji je trenutak obiljeźio i promjenio Vaš život, te vodio ka uspješnom producentu?
Hmmm. Trenutak kada sam u suzama na Shiphol aerodromu sjeo na avion za Chicago a ne na onaj nazad za Zagreb. Tada sam, na 10.000 metara, negdje iznad Atlantskoga oceana, odrastao u 8 sati.
Shvatio sam da tada, u 19. godini života, započinje moj novi život u kojem, iako fizički sam bez obitelji i prijatelja, moram biti odgovoran za sebe i za sve ljude koje dotaknem u životu.
Osjetio sam da u sebi imam usađen dobar odgoj, smisao za poštenje i marljivost. Hvala mojim roditeljima! Ne znam koliko je sve to utjecalo na moj producentski rad jer ja sebe vidim prvo kao glumac/pjevač/plesač a tako onda kao netko tko želi dati šansu i drugima da se dokažu.
W: Vaš prvi mjuzikl u Hrvatskoj bio je Footloose. Kako je došlo do slijedećeg izvrsnog ostvarenja Crna kuća?
U životu je jako važno uvijek biti dobar prema ljudima i stvarati prijateljstva. Tako sam, na mjuziklu “Ruža na asfaltu” u kazalištu Komedija (u kojem sam igrao glavnu ulogu s Milom Elegović i Danijelom Pintarić) upoznao i autore Igora Weidlicha, Darka Hajseka i Ladislava Prežigala.
Nakon tog projekta ostali smo prijatelji i radili na manjim stvarima zajedno. Kada su pogledali Footloose, shvatili su koliko truda, energije i ljubavi smo dali u sve to.
Tada je gospodin Prežigalo došao na ideju da se napravi nešto Hrvatsko i jednako dobro ako ne i bolje. Imali smo inicijalni sastanak a ostalo je povijest.
W. Da li ste zadovoljni i da li ste spremni na sve eventualne kritike s obzirom na vrlo aktualne teme današnje Hrvatske, koje se odlično provlače kroz prošlost grada Zagreba ?
Moram priznat da sam iznenađen uspjehom. Ovim projektom bavim se već više od godinu dana i, za razliku od ljudi koji ga vide prvi put, ja sam prošao sve njegove faze (i dobre i loše). Moram priznat da mi je trebala ovakva pozitivna reakcija publike da se odmaknem malo od svega i pogledam to očima publike i shvatim koji ogroman posao i svježinu smo uveli na našu scenu.
Uvijek stojim iza svog rada pa tako i iza ovog mjuzikla. Mislim da smo, kao nacija, otišli malo “na kiselo” i tražimo dlaku u jajetu baš u svemu. Nadam se da će ovaj mjuzikl pridonijeti tome da se ljudi opuste i zaborave. Da budu svoji i da umiru od smijeha još danima nakon što pogledaju mjuzikl. Štogod tko imao za reći, uvijek sam ovdje da ih poslušam i prihvatim i pozitivne i negativne kritike. Bring it on!
W: Koga biste u svom životu željeli da Vam prijatelji, kao iznenađenje, pozovu na rođendan da ga upoznate i zašto?
A joj! Više volim kad sam dođem do cilja no, hipotetski, volio bih, kao iznenađenje, porazgovarati sa Avom Karabatić.
W: Podijelite s čitateljima Wish-a neku Vašu mantru ili misao za koju smatrate da je dobra vodilja u životu ljudi.
Uvijek činite dobro. Puno puta će vam se možda obiti o glavu no nagrada će biti ogromna. Uvijek pošteno i dobro! Malo zvučim kao pop, no stvarno se vodim tim načelima jer želim mirno spavati noćima. Jedino tako se može naprijed.
Uz dopuštenje Branko Glad (sve fotografije)
Autor: Diana Mikloš
