„Buš se iznenadila“ rekao mi je voditelj varaždinske galerije „Zlati ajngel“ Darko Sačić kada sam mu najavila svoj dolazak na izložbu posvećenu slikaru Antunu Borisu Švaljeku (1951.-2023.) koju je postavio u povodu prve obljetnice prijateljeve smrti (15.3.- 7.4.2024.).
I jesam, zbilja sam se iznenadila jer ne samo da su bile izložene slike koje nisam nikada prije vidjela budući da su došle iz varaždinskih privatnih kolekcija, nego su tu visjeli davni radovi naslikani na način kakav nikada nisam prije vidjela na Švaljekovim izložbama.
Švaljeka sam nekako uvijek povezivala sa Zadrom (nimalo pogrešno) pa me zatekla informacija da je podrijetlom iz Radoboja (zbog očevog posla obitelj se selila pa je rođen u Zagrebu), da je u Petrinji završio osnovnu školu a u Varaždinu gimnaziju i da se nakon toga upisao na ALU u Zagrebu.
„Bili su nokat i meso“ rekli su mi dok sam gledala jednu „veselu i packavu“ sliku u donjem djelu galerije, koju su Švaljek i Goran Merkaš (1950.-1996.) zajedno naslikali: svoje su druženje iz gimnazije „preselili“ na zagre- bačku Likovnu akademiju gdje su obojica diplomirali u klasi slikara Šime Perića (kojeg su svi njegovi studenti hvalili da nije dirao u njihovu kreativnost).
Usput da dodam da je varaždinsko kazalište u Merkašu imalo najboljeg mogućeg dizajnera plakata i cjelokupnog vizualnog identiteta (1977.-1996.) i osobno mislim da se nakon njega na varaždinskim kazališnim plakatima više nikada nije pojavila takva sinteza ideja i vrhunske estetike.
Tamne slike s „pritajenim“ motivima koje valja pomno gledati i odgonetati, gepardi koji su okrenuti tako da se „njuškaju“, labirinti u kojima biste se sa zadovoljstvom željeli izgubiti, kazališne lože krcate ljudima i Marijan Varjačić (nenadmašni kazališni znalac), pomalo bogohulni prikaz raspeća i još puno neobičnih tema tako postavljenih da međusobno komuniciraju ali da ni gledatelja ne ostavljaju po strani.
Najavljena varaždinska Švaljekova retrospektiva bit će puno veća i raskošnija ali ne mislim da će nešto suštinski novo reći o Švaljekovom slikarskom i njegovom svjetonazoru jer su na ovoj „anđeoskoj“ izložbi vrlo pomno probrani radovi, jednako oni u kojima se odmah prepoznaje Švaljekov slikarski jezik kao i oni koji zbunjuju gledatelje.
Fotografije: Darko Sačić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
