Na Samsung događaju u Arena Centru, gdje su predstavljena najnovija rješenja ekosustava uređaja koji uključuje kućanske uređaje, pametne telefone i televizore, razgovarali smo Kristinom Štrigom, food bloggericom sa svojim snažnim Instagram kanalom.
Na svojim popularnim kanalima pokazuje svoje recepte, kao i fotografske uratke. Evo što smo saznali!
W: Prije svega, kad je točno krenula tvoja ljubav prema kuhanju? Jesi li od malena voljela biti u kuhinji ili je to krenulo nešto kasnije?
Kad malo bolje razmislim, ja sam kao dijete umjesto crtića i komedija radije gledala Jamie Olivera ili listala kulinarske časopise. Zadaću bi pisala u kuhinji radije nego u svojoj sobi i tražila sam priliku da pomognem s nečim u kuhinji. Čini mi se da je strast za kuhanje postojala od malih nogu, ali sam je ignorirala.
Bila sam kreativno dijete kojem idu tehnički predmeti, pa je nekako bilo za očekivati da ću upisati gimnaziju i fakultet. Voljela sam vikende i praznike jer bi onda imala dovoljno vremena za kuhanje, pečenje i istraživanje, no zbilja nikad nisam razmišljala da se time bavim. Onda sam odlučila malo manje slušati druge, a malo više sebe i sad sam tu gdje jesam – samozaposlena i sretna.
W: Koja je priča iza naziva “Cellulite Factory” i koji je to trenutak bio kada si odlučila započeti svoj blog?
Dugo sam razmišljala o imenu profila i bloga koji će biti drugačiji i lako pamtljiv. Kako se volim šaliti na račun celulita i kreiram većinom slatke recepte, palo mi je na pamet Cellulite Factory i baš mi se svidjelo. Celulita se teško možete riješiti kad vam uđe pod kožu, pa tako i mene 
Blog sam željela oduvijek, za mene je to najpouzdaniji format za pisanje online recepata. Instagram i Facebook možda jesu praktični, no to su platforme koje nisu u našem vlasništvu i mogu se ugasiti sutra. Blog je s druge strane moja “online kuharica” i mjesto gdje mogu svojim pratiteljima napisati sve korisne informacije vezane za recept.
W: Koliko je izazovan posao food blogera? Možeš li nam ukratko opisati kako izgleda tvoj dan?
I u food bloganju je organizacija pola posla, ali ponekad se nije moguće organizirati sa sadržajem jer klijenti odlučuju kad im materijala treba. Imam dana kad ne znam što bi prije, a ima i dana kad nemam ništa za raditi. To vrijeme onda iskoristim za sređivanje bloga, pospremanje studija i planiranje sadržaja.
Većinu vremena radim od doma, pa si prvo isplaniram set i kadrove za video uz šalicu kave. Sa snimanjem krećem oko 9 sati ujutro jer snimam uz prirodno svjetlo. Snimanje mi traje 3-4 sata, ovisno o receptu kojeg pripremam i vrsti videa kojeg snimam.
Kad završim sa snimanjem uvijek prvo počistim set jer ako to ne napravim odmah, postoji vjerojatnost da neću do sutra, što znači puno skorenog posuđa. Nakon toga pojedem lijep, ali hladan ručak i kratko odmorim.
Uzgajam svoje povrće i voće pa popodne iskoristim za vrtlarenje ili pospremanje kuće. Navečer odradim trening i ako sam raspoložena montiram video, editiram slike ili samo scrollam Instagramom.
W: Instagram profil ti je stvarno predivan, fotkaš li sama ili ipak imaš nekog tajnog pomoćnika u kuhinji?
Za početak veliko hvala, ovakav komentar mi uvijek izmami osmijeh na lice. Trenutno radim sama i dobro mi je, valjda sam se uhodala. Ali da bi bilo lakše s nekim, apsolutno bi jer imam neke ideje za video gdje bi mi trebao snimatelj. Plus, prednost je što ostane više kolača za mene.
W: Vjerujemo da je kroz tvoju kuhinju prošlo puno ukusnih recepata, ali ako bi morala izdvojiti jedan – koji bi to bio?
Jao, tako teško se odlučiti samo za jedan. Mogu iskoristiti Joker jedan slatki, jedan slani?
Od slatkog bi to definitivno bio Medovik za kojeg još nisam napisala recept, a pečem ga za svaku svečaniju prigodu. Obećajem da ću popraviti tu nepravdu i napisati recept uskoro. Ali imam recept za čokoladni Medovik koji je isto bomba.
Od slanih jela biram quiche kojeg obožava i moja sestra koja je jako izbirljiva što se hrane tiče.
W: Možeš li nam otkriti najkorisniji trik/savjet u kuhinji?
Imam jedan savjet za sva jela, slatka i slana. Nemojte se bojati koristiti začine. Dodavanje začina u jelo je kao i putovanje – zamislite da cijeli život putujete samo na jedno mjesto, iako znate da možete bilo kud u svijetu. Tako je i sa začinima. Ako koristite samo sol i papar vaše jelo će svaki put biti isto, ali ako dodate timijan, kopar ili kumin, dobit ćete nešto novo.
Ja svoju inspiraciju nalazim u knjizi koja se zove „The Flavor Bible” i mislim da bi je svaki kulinarski entuzijast trebao imati.
W: Dugoročno, koji su ti planovi za budućnost? Planiraš li možda otvoriti svoj restoran?
Pa za početak sanjam o kuharici. E sad, kako ja volim biti drugačija i posebna, željela bi da mi i kuharica bude takva. Hoću napraviti nešto što još nije viđeno, a takva ideja jednostavno treba doći bez previše truda. Svakako ću vam javiti ako i kad se to desi.
Što se restorana tiče, i tu imam neke ideje i želje, ali to ostavljam za dalju budućnost. Ono što me zanima i na što se svakako želim usredotočiti je food waste te korištenje raznolike, sezonske i lokalne hrane.
Ideja je manji, samoodrživ restoran s nekoliko jela na meniju koji bi varirali o mjesecima, možda čak i tjednima. Mislim da je to jedini način na koji možemo izgraditi budućnost za one kojima ostavljamo svijet.
