Otvorenje i predstavljanje izložbe „Fragmenti života Vincenta van Gogha“ autora Danijela Žeželja izložba je koju željno očekujemo, a moći ćete ju razgledati već ovog petka, 9. rujna 2022. u Francuskom institutu, u samom centur Zagreba u Preradovićevoj 5.
O izložbi i printevima, u 19 sati 9. rujna , govorit će umjetnik Danijel Žeželj, publicist Saša Drach, povjesničar umjetnosti Vanja Babić i kustosica izložbe Leila Topić.
Grafički roman Fractalia, čiji su printevi predstavljeni na izložbi, objavila je 2020. u Francuskoj Glénat Editions pod naslovom Van Gogh – Fragments d’une vie en peintures, u Italiji Eris Edizioni, pod naslovom Fractalia – Frammenti di Vincent van Gogh, u Njemačkoj 2021. Insektenhaus Verlag pod naslovom Van Gogh – Fragmente
eines lebens in bildern.
„Vincent Van Gogh, vjerojatno marketinški najeksploatiraniji umjetnik, relativno je kasno odlučio postati umjetnik, tek sa svojih 27 godina. 1890, deset godina nakon te odluke, nakon naslikanih gotovo 900 slika, nacrtanih više od 1100 radova na papiru, nakon vlastite procijene o svojoj umjetničkoj ostavštini kao „vrlo sporednoj“ – ušao je u polje pšenice i pucao si u prsa.
Spomenutim je pucnjem pokrenuta neumorna marketinška mašinerija hranjena trajnim arhetipom o mentalno nestabilnom umjetniku. Zahvaljujući tom mitu o autodestruktivnom genijalcu, biramo Van Goghove motive na prostirkama za jogu ili ručnim torbicama, a upečatljiva boja, naglašeni rad kistom i Van Goghove prepoznatljive konvulzivne konture nalazimo posvuda; od plišanih medvjeda do grijača za čajnike u svakome iole bolje opremljenom muzejskom dućanu.
U želji da prekine desenzibilizaciju gledatelja, te istodobno pružajući stanoviti, vrlo osoban otpor marketinškoj glazuri koja prekriva i guši Van Goghovu umjetnost, Danijel Žeželj 2020. crta roman Fractalia.
Riječ je o grafičkom romanu koji, kroz petnaest epizoda, kronološki prati pojedine događaje iz života Vincenta Van Gogha, a na kojeg se nastavlja i izložba u Francuskom institutu.
Dinamička igra Žeželjevih crno-bijelih okvira, neočekivana rješenja kadriranja slika, sugestivnost poteza te neobična suglasja ali i mimoilaženja između Žeželjevog crteža i Van Gogovih pisama koja ga otkrivaju kao iznimno refleksivnu osobu, predstavljaju nam Žeželja kao umjetnika koji analizira, razumije i kadšto koristi Van Goghove slikarske postupke.
Nije bez razloga odabrano upravo pismo u kojemu Van Gogh bratu piše sljedeće: Jer, kad skicu napravim tamnijom nego u prirodi, i dalje održavam isti odnos između tonova zato što postajem tamniji ne samo u mojim sjenama, već i proporcionalno U MOJIM SVJETLIMA? Moje su studije poput gimnastike, spuštam i dižem ton – dakle – ne zaboravi da sam svoju bijelu i sivu mahovinu naslikao doslovno bojom blata i da svejedno na skici izgleda prozračno.
Iako povijest umjetnosti pamti Van Gogha kao izuzetnog kolorista, Žeželj riše crno-bijeli roman. Žeželj za pripovjedni kostur odabire pojedina pisma, čime se Van Goghova sjećanja, dojmovi i iskustva doimaju kao vizualni monolog iz prvog lica; pripovjedač romana postaje crtač.
Budući da je uređen kao niz odabranih, crtački obrađenih fragmenata, Fractalia predstavlja moguće Van Goghove vizije koje promatramo kao svojevrsnu pretpostavljenu sponu između autora pisama Van Gogha i crtača Žeželja.
Crna i bijela – pisao je Van Gogh – imaju svoj razlog i značaj, i tko ih zanemari pogriješit će. Tu rečenicu čitamo u Fractaliji istodobno otkrivajući nove emocionalne spoznaje i istinu o životu, ne samo umjetnika, kojeg je moguće opravdati, shvatiti i podnijeti, parafraziramo li Thomasa Manna kada piše o Nietzschevoj filozofiji, samo kao estetski fenomen.“ Leila Topić.
U prvom planu zelena i ružičasta trava, s lijeve strane zeleno-ljubičasti grm i stabljike biljaka s bjeličastim lišćem. U sredini nasad ruža. S desne strane pleter, zid, a iznad zida lijeska ljubičasta lišća.
Zatim živica od ljiljana, niz zaobljenih žutih lipa. Kuća u pozadini, ružičasta s krovom od plavkastih ploča. Jedna klupa i tri stolice, tamni lik sa žutim šeširom, a u prvom planu crna mačka. Blijedo zeleno nebo.
Vincent van Gogh, pismo Theu, Auvers-sur-Oise, 23. srpnja 1890.
Uz dopuštenje: Francuski institut u Zagrebu
