U prethodnim tekstovima o Tajlandu spominjali smo mjesta i hramove koje nikako ne smijete izostaviti na svojoj listi turističkih destinacija, a to je bila poznata Kraljevska Palača ili „Grand Palace“ te znameniti hram „Wat Arun“ poznat po impresivnoj i zadivljujućoj arhitekturi.
Upoznati smo da je sam Tajland poznat po mnogobrojnim hramovima no samo oni rijetki mogu se izdvojiti kao posebni i drugačiji, a jedan od njih je „Wat Pho“ poznat pod imenom hram ležećeg Bude.
Kao i mene ovi nazivi na početku su me dosta zbunjivali budući da su vrlo slični no važno je da zapamtite ove najosnovnije. U narednom tekstu saznajte zašto je hram ležećeg Bude toliko važan, kada ga možete posjetiti, što možete očekivati i je li ga se vrijedi pogledati.
Osnovne informacije o hramu Wat Pho
„Centar tradicionalne medicine i javnog obrazovanja“
Prije nego što se uputite na Tajland bitno je znati osnovne informacije o svakom hramu kako ne biste ostali zbunjeni budući da su im nazivi vrlo slični, no u ovom uvodnom tekst možete pročitati osnovne i kratke informacije. Inače hram ležećeg Bude nosi puni naziv „Wat Phra Chetuphon“, no zbog lakšeg izgovora skraćeno je samo na Wat Pho.
Prema službenim informacijama hram Wat Pho je najveći i najstariji hram u Bangkoku, a prema riječima lokalnog stanovništva jedan je od najcjenjenijih. Mnogi bi ga opisali kao vrlo raskošan no međutim tijekom godina zbog raznih pregrađivanja i uređivanja kao da je malo izgubio na posebnosti što se tiče same umjetnosti.
Povijesni podaci kažu da je hram Wat Pho krajem 18.–og stoljeća pregradio Rama III, a kasnije sagradio kapelu s hramom ležećeg Bude kojeg ćete poslije vidjeti na mojim fotografijama. Znam da vam je teško zamisliti ovo o čemu pišem no sami ćete se uvjeriti kako danas izgleda dotičan hram poznat u suvremenom periodu kao i centar tradicionalne medicine. Mnogi ga nazivaju i centrom najvećeg javnog obrazovanja u Tajlandu.
Ulazak u hram ležećeg Bude
Kada sam se pojavila ispred jednog od najvećeg i najstarijeg hrama u Tajlandu moram priznati da me na prvu nije impresionirao. Izgledao mi je kao svaki drugi hram s mnogobrojnim turistima koji se naguravaju i nisam znala što mogu očekivati unutra. Kada dođete tamo od lokalnih redara dobit ćete vrećice u koje morate staviti obuću budući da u hram morate ući bosonogi.
Ulaskom u hram ostala sam bez daha jer jednostavno nisam mogla vjerovati da je netko dao sagraditi ležećeg Budu u dužini 46m i to u zlatu. Ležeći Buda nalazi se na određenoj visini odnosno on je „uzvišen“, a gledate ga prema gore. Važno je naglasiti da je gotovo nemoguće vidjeti cijelog Budu u ležećem položaju budući da je skulptura jako dugačka, a da ne napominjem da ćete ga morat slikati po „dijelovima“ ako želite imate fotografije za uspomenu.
U sklopu kompleksa ovdje se nalazi i medicinski paviljon koji je danas pretvoren u suvenirnicu. Ako obratite pažnju vidjet ćete tamo mnoge studenata i ljudi koje se bave proučavanjem tradicionalne tajske masaže, a u blizini je hramski samostan u kojem žive redovnici iz cijele zemlje. Cijene ulaznica su vrlo povoljno, a potrebno je poštivati kodeks oblačenja koji kaže da morate ući prikladno odjeveni.
Više informacija možete pronaći na sljedećem linku:
www.watpho.com/index.php?lang=en
Autor: Marina Jakšić
