Razgovarali smo s Igorom Mlinarevićem, organizatorom i predsjednikom planinarskog kluba Gorštak koji je s nama podijelio kako je došao na ideju organizacije uzbudljivog i hvalevrijednog projekta.
Činjenica da se na Velebitu nalaze čak dva nacionalna parka – Sjeverni Velebit i Paklenica između kojih je smješten zaštićeni park prirode Velebit dovoljna je potvrda da je Velebit jedna od najljepših hrvatskih planina.
Otkrivanje prirodom isklesanih fascinantnih stijena, uživanje u ljepotama bogate flore i faune, spavanje tik ispod zvjezdanog neba – sve je to moguće doživjeti na premijernom izdanju Highlander Velebita. Stazu dugu 104 kilometara sudionici će prolaziti od 9. do 14. rujna, a dvadesetak kilometara dnevno ostavit će im dovoljno vremena za opuštanje i uživanje u krajoliku koji svakoga ostavlja bez daha.
W: Poznato nam je da ste iz Osijeka. Vaš život vezan je za slavonsku ravnicu, otkud ljubav prema planini?
Od djetinjstva obožavam prirodu i sve vezano za nju. Volim tako i svoju ravnicu, ali planina mi je kroz život pružila nezaboravne i neopisive trenutke i uvijek joj se vraćam. Djetinjstvo moje generacije bilo je prilično drugačije od načina na koji danas mnogobrojna djeca provode svoje vrijeme. Sjećam se dobro da smo tada svaki slobodan trenutak provodili izvan svoje kuće, na ulici, na polju. U osnovnoj školi izviđači su tada bili izuzetno popularni, kroz druženja s njima naučio sam mnogobrojne vještine, ali ono što je puno vrijednije – shvatio sam da su zajedništvo i suradnja preduvjet za kvalitetan život. A i zaljubio sam se u divljinu te od tog najranijeg doba redovito s prijateljima, a ponekad i samostalno odlazim na planinu.
W: Ljubav je dovoljna inspiracija za organizaciju ovog projekta. Postoji li još nešto što vas je dodatno potaklo da se upustite u ovaj projekt?
Uočio sam da u Hrvatskoj postoji cijeli niz trekkinga, trailova i challengera, ali nijedan nije planinarski, usudio bih se reći, ležerniji. U Europi su ovakvi događaji jako popularni i praćeni. Poželio sam zaljubljenicima u prirodu, kao što sam i sam, omogućiti tu jedinstvenu priliku. Moje prošlo iskustvo, sudjelovanje u organizaciji raznih događaja dodatno me potaklo da se s prijateljima okupljenim u PK Gorštak upustim u tu avanturu. Ovo je idealna prilika za sve one koji vole svoje slobodno vrijeme provesti aktivno u prirodi da dođu na Velebit i upoznaju sve njegove čari.
W: Pitat ću kratko – zašto baš Velebit?
Svima je poznato da je Velebit planina s čak dva nacionalna i jednim parkom prirode. Osobno na Velebit idem nekoliko puta godišnje. To je planina koja pruža nezaboravna iskustva. Pogled s Velebita na naš Jadran i otoke, na zalaske sunca je nešto što bi svatko trebao doživjeti. To je zbilja impresivno i neopisivo! Ipak, smatram da su planinarenje i boravak u prirodi nedovoljno popularni, a zbog toga danas imamo situaciju da je infrastruktura koja je potrebna za sigurniji doživljaj planinarenja u prilično lošem stanju. S ovim projektom možemo učiniti nešto i za Velebit, pa smo, iako vođeni poznatom tezom „Ne ostavljaj tragove“, odlučili upravo ostaviti jedan, ali vrijedan. Tako je dio sredstava od kotizacija u dogovoru s našim partnerom NP Paklenica namijenjen obnovi planinarskog skloništa Vlaški grad koje je zbog dotrajalosti već neko vrijeme zatvoreno i pod rekonstrukcijom.
W: Pet dana u prirodi pod punom planinarskom opremom? Nije li to ipak malo zahtjevno?
Najdulji moj boravak u prirodi trajao je 15 dana – to je oslobađajuće iskustvo! Široj publici se može učiniti kao napor, ali zapravo za zdrave osobe koje su uložile malo vremena u fizičku pripremu i imaju dobru opremu to i nije toliko zahtjevno. Kad krećem na put od pet dana nosim ruksak s potrebnom opremom i hranom. Kako bismo rasteretili sudionike Highlander Velebita te im olakšali prolaz, svaki sudionik će dobiti tri topla obroka, organiziran je prijevoz dijela hrane sa starta do Baških Oštarija, a i prijevoz dodatne opreme u Starigrad. Na taj način će se smanjiti i težina sudionikova ruksaka. Highlander Velebit jest jedna životna avantura, ali nama nije cilj testiranje mogućnosti i ekstremno pomicanje granica već upravo suprotno – sve je organizirano kako bi se svakome olakšao prolazak i omogućilo uživanje u doticaju s prirodom.
