Između dvoraca, vinograda i zaboravljene države: Putovanje kroz povijest doline Rajne od Lorcha do Kauba

Nedjeljno je jutro i na prvi pogled, krenula sam na samo još jednu pješačku staza uz Rajnu. No, vrlo sam brzo shvatila kako to se ipak ne radi samo o još jednoj planinarskoj stazi. Jer, put između Lorcha i Kauba vodi kroz kraj u kojem su se smjenjivali vitezovi, crkveni velikodostojnici, trgovci vinom, krijumčari i Napoleonovi protivnici.

Na stijenama su ostali tragovi srednjovjekovnih utvrda, usred rijeke stoji dvorac koji je nekoć nadzirao brodove, a između dvaju gradića postojala je i neobična državica koja nije pripadala ni Francuzima ni Amerikancima.

Obožavam krajeve koji me iznenade pričom koju pričaju. Dionica između Lorcha i Kauba, u dolini Srednje Rajne, upravo je takva. Na približno 14 kilometara izmjenjuju se vinogradi, šumski putovi, strme stijene, srednjovjekovne ruševine i vidikovci s kojih se Rajna otvara poput široke panoramske slike.

Ova dionica dio je poznate planinarske staze Rheinsteig, koja povezuje Wiesbaden i Bonn. Etapa između Lorcha i Kauba duga je približno 14 kilometara. Uz brojne uspone i spustove, riječ je o srednje zahtjevnoj ruti koja na pojedinim mjestima traži dobru kondiciju, a nije da je baš nemam.
No ono što je zanimljivije jest da se gotovo svaki zavoj može pretvoriti u malu povijesnu lekciju.

Lorch, gradić u kojem povijest još živi uz Rajnu

Polazište je Lorch, povijesni gradić smješten između Rajne i strmih padina Taunusa. Njegova je povijest stoljećima bila povezana s rijekom, koja je predstavljala jednu od najvažnijih europskih prometnih i trgovačkih putova. Položaj uz Rajnu pogodovao je razvoju trgovine, plovidbe i vinogradarstva, po kojemu je ovaj kraj i danas poznat.

Među najzanimljivijim građevinama u središtu mjesta nalazi se Hilchenhaus, reprezentativna renesansna kuća čiju je gradnju 1546. godine započeo Johann Hilchen von Lorch, carski feldmaršal u službi Karla V. Hilchen nije dočekao njezin završetak. Umro je 1548., a građevina je dovršena tek 1573. godine.

Njegov život bio je jednako neobičan kao i povijest kuće. Nakon sukoba s jednim regionalnim velikašem 1510. godine bio je podvrgnut carskoj osudi, no poslije se uspio vratiti u politički i vojni život te postati jedan od istaknutijih vojnih zapovjednika svoga vremena.

Povijesnu vrijednost Lorcha potvrđuje i crkva sv. Martina (St. Martin), čija je gradnja započela oko 1270. godine. U njezinoj unutrašnjosti čuva se veliki kasnogotički drveni oltar iz 1483. godine, jedno od najznačajnijih umjetničkih djela toga razdoblja na ovom području.

Nollig – stražar iznad grada, Vražje stube i legenda o otetoj djevojci

Nakon izlaska iz Lorcha počinje uspon prema ruševinama Nollig, jednoj od najzanimljivijih točaka na ovoj planinarskoj ruti. Na stjenovitom uzvišenju iznad grada još se mogu vidjeti ostaci nekadašnje obrambene građevine, podignute oko 1300. godine.

Nollig nije bio klasični viteški dvorac, nego stražarska utvrda povezana s obranom grada. Prema povijesnim i arheološkim istraživanjima, prvotna je građevina bila trokatna drvena konstrukcija podignuta na stijeni, koja je poslije dobila kamene obrambene zidove.

Uz ovo mjesto veže se i neobična lokalna predaja o takozvanim Vražjim stubama iz Lorcha (Teufelsleiter von Lorch). Prema legendi, vitez Sibo bio je poznat po svojoj negostoljubivosti. Njegovo ponašanje navodno je izazvalo osvetu patuljaka, koji su mu oteli kćer.

Među vinogradima

Nakon Nolliga staza ulazi u krajolik u kojem glavnu riječ preuzimaju vinogradi. Strme padine, šumski putovi i otvoreni vidikovci izmjenjuju se na svakom koraku, a Rajna se povremeno pojavljuje između stabala i otkriva pogled nad kojim morate zastati.

Vinogradarstvo je ovdje dio identiteta doline Rajne. Strme padine, sunčani položaji i škriljasto tlo stoljećima su oblikovali način života stanovnika. Upravo je uzgoj vinove loze bio jedan od razloga zbog kojih su Lorch i okolna mjesta imali gospodarsku važnost.

Na putu se nailazi i na Clemenskapelle, malu kapelicu smještenu među vinogradima, koja je lijepo mjesto za predah. U okolici se nalaze vidikovci s kojih se pruža pogled prema Rajni i povijesnim naseljima na njezinim obalama.

Posebno je zanimljiv pogled prema Bacharachu, još jednom od poznatih povijesnih mjesta doline Srednje Rajne. S ovih visina najbolje se razumije zašto je ovaj kraj postao jedno od najpoznatijih europskih područja riječnih dvoraca i srednjovjekovnih utvrda.

Zaboravljena državica koja je postojala između Lorcha i Kauba

Jedna od najneobičnijih priča ove rute ne pripada srednjem vijeku, nego 20. stoljeću.
Dok se hoda između Lorcha i Kauba, prolazi se područjem nekadašnje Slobodne Države Flaschenhals, odnosno Slobodne Države Usko grlo. Njezino postojanje bilo je posljedica političkih i vojnih okolnosti nakon Prvoga svjetskog rata.

Prema odredbama primirja iz 1918. godine, savezničke snage trebale su zauzeti određena područja na desnoj obali Rajne. Oko Mainza, koji je bio pod francuskom upravom, i Koblenza, gdje su bili Amerikanci, određeni su okupacijski mostobrani polumjesečastog oblika, s polumjerom od 30 kilometara.
Između njihovih granica ostao je neokupirani pojas zemlje. Njegov je oblik podsjećao na usko grlo boce, pa je tako nastalo ime Flaschenhals.

Dana 10. siječnja 1919. proglašena je Slobodna Država Flaschenhals. Njezino je središte bio Lorch, a među mjestima koja su joj pripadala bio je i Kaub. Na tom je području živjelo oko 8000 stanovnika, koji su se iznenada našli u svojevrsnom političkom i prometnom vakuumu.

Na čelu lokalne uprave bio je lorški gradonačelnik Edmund Pnischeck. Uspostavljena je vlastita administracija, a izdavani su i posebni novčani bonovi, poznati kao Notgeld.

Život nije bio jednostavan. Željezničke veze s ostatkom Njemačke bile su prekinute, a trgovina i promet robe podvrgnuti ograničenjima. Stanovnici su se morali snalaziti kako bi došli do hrane i drugih potrepština.

Tako je nastalo krijumčarenje kakvo je danas teško zamisliti. Noću su se preko šumskih putova prevozili vino, hrana, stoka i druge potrepštine. Vino iz okupiranog Rheingaua prenošeno je na područje slobodne državice, gdje se moglo čuvati i prodavati izvan dosega okupacijskih vlasti.

Slobodna Država Flaschenhals prestala je postojati nakon ulaska francuskih postrojbi 25. veljače 1923. godine. Francuska okupacija trajala je do studenoga 1924.

Danas na ovo neobično razdoblje podsjećaju informativne ploče, povijesni dokumenti i novčanice koje su postale zanimljiv kolekcionarski predmet.
Teško je ne zamisliti kako su prije nešto više od stotinu godina upravo ovim šumskim stazama prolazili ljudi koji nisu nosili planinarske ruksake, nego vreće hrane, bačve vina i sve ono što je njihovim obiteljima trebalo za preživljavanje.

Kaub – dvorac usred Rajne i priča o Napoleonovim ratovima

Dolazak prema Kaubu donosi novu povijesnu priču. Iznad gradića uzdiže se Burg Gutenfels, a na malom stjenovitom otoku usred Rajne nalazi se jedan od najneobičnijih dvoraca u Njemačkoj – Pfalzgrafenstein.

Burg Gutenfels podignut je početkom 13. stoljeća, a prvi se put u povijesnim izvorima spominje 1261. godine. Zajedno s utvrdom na riječnom otoku činio je dio obrambenog sustava povezanog s nadzorom plovidbe i naplatom carine na Rajni.

Kaub je, naime, imao važnu stratešku i gospodarsku ulogu. Brodovi koji su prevozili robu morali su prolaziti kroz sustav naplate riječnih pristojbi, a kontrola plovidbe donosila je značajne prihode lokalnim gospodarima.

Pfalzgrafenstein je posebno zanimljiv zbog svojega izgleda. Podignut je na stijeni usred rijeke, a njegov oblik podsjeća na kameni brod koji plovi Rajnom. Gradnja obrambenog tornja započela je 1326./1327. godine, za vrijeme cara Ludovika Bavarskog, a kasnije je dodatno utvrđen obrambenim zidom.

Iako se često naziva carinskim dvorcem, njegova je preciznija povijesna uloga bila uloga stražarske postaje u sklopu kaubskog sustava naplate carine. Kasnije je služio i kao zatvor. Danas se do njega može stići putničkim brodom iz Kauba, a njegov se neobičan položaj najbolje doživljava s okolnih uzvisina.

Kaub ima još jednu posebnost koja ga povezuje s velikim europskim povijesnim događajima. Upravo je odavde u novogodišnjoj noći 1813./1814. pruski feldmaršal Gebhard Leberecht von Blücher započeo jedan od važnih vojnih pothvata u završnoj fazi ratova protiv Napoleona.

Blücher, poznat pod nadimkom Maršal Naprijed, stigao je u Kaub posljednjeg dana 1813. godine. Njegov je stožer bio smješten u gostionici Zur Stadt Mannheim, u kojoj se danas nalazi Blüchermuseum.

Ruski vojni inženjerci prethodno su pripremili pontone za izgradnju privremenog mosta preko Rajne. Prema muzejskim podacima, u prvih pet dana na drugu je stranu rijeke prešlo približno 50.000 vojnika, 15.000 konja i 182 topa.

Time je započeo veliki pohod savezničkih snaga prema Francuskoj, koji je pridonio konačnom slomu Napoleonove vlasti. Rijeka koja je stoljećima donosila bogatstvo trgovcima i vladarima tako je postala i poprište jednog od najvažnijih vojnih prijelaza u europskoj povijesti 19. stoljeća.

Loreley – najpoznatija rajnska legenda

Iako se stijena Loreley ne nalazi neposredno na ovoj dionici, ona pripada istom povijesnom i kulturnom krajoliku Srednje Rajne. Njezina je legenda jedna od najpoznatijih priča njemačke romantike.

Prema predaji, na visokoj stijeni iznad Rajne sjedila je prekrasna djevojka zlatne kose. Češljala je kosu zlatnim češljem i pjevala tako očaravajuće da su lađari zaboravljali na opasne stijene i riječne struje. Očarani njezinim glasom, gubili su kontrolu nad brodovima i završavali u rijeci.

Zanimljivo je da legenda nije toliko drevna koliko se često misli. Njezin književni oblik oblikovao je Clemens Brentano u baladi Lore Lay iz 1800. godine. Kasnije ju je proslavio Heinrich Heine pjesmom Die Lore-Ley iz 1823. godine, koju je Friedrich Silcher 1837. uglazbio. Tako je nastala pjesma koja je postala gotovo neodvojiva od njemačke romantike i doline Rajne.

Upravo je to posebnost ovog kraja: stvarna povijest i književna mašta ovdje se neprestano isprepliću. Dvorci, stijene i riječni zavoji nisu samo kulisa nego i nadahnuće za priče koje su preživjele stoljeća.

Rajna pamti svoju povijest

Područje između Lorcha i Kauba pripada kulturnom krajoliku Gornje Srednje Rajne, koji je 2002. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Razlog nije samo iznimna ljepota krajolika nego i njegova povijesna važnost.

Rijeka je stoljećima bila prometna, trgovačka i politička osovina Europe, a na njezinim su se obalama razvijali gradovi, utvrde i vinogradarska naselja. Na ovom području nalazi se iznimna koncentracija dvoraca i utvrda, od kojih su mnogi podignuti kako bi kontrolirali promet i naplatu pristojbi.

A kada se nakon nekoliko sati hodanja stigne u Kaub, čini se da se cijeli povijesni krug zatvara. Iza planinara ostaju vinogradi, šumske staze i ruševine, a pred njima rijeka na kojoj se stoljećima odlučivalo o bogatstvu, moći, granicama i ratovima.
I na kraju te nedjeljne šetnje bila sam zahvalna Rajni jer me još jenom oduševila i naučila kako treba zastati i pogledati prema prošlosti kako bi mirniji i nadahnutiji nastavio prema budućnosti.

Marijana Dokoza