Ljudi dugog pamćenja nostalgično govore o zagrebačkim kavanama kao nekadašnjim mjestima neformalnog ali utjecajnog kulturnog života, nabrajajući prvenstveno Gradsku kavanu, kavane Corso i Medulić, te nezaobilaznu Kazališnu kavanu popularno zvanu Kavkaz.
Smještena u ugaonoj zgradi sagrađenoj 1899.(i povišenoj 1922.) u neposrednoj blizini Narodnom zemaljskom kazalištu (1895., danas Hrvatsko narodno kazalište), Kazališna kavana je bila (50-tih godina 20.stoljeća) mjesto susreta i polemika književnika, novinara, kazališnih ljudi….
To je bilo moguće zahvaljujući njezinu cjelovitom prostoru, a njezin kultni status nestaje kako smrću uglednih intelektualaca i umjetnika, tako i novim dizajnom prostora (često se spominjao termin kupei) arhitekta Vjenceslava Richtera 1970.
Došlo je ponovo do preuređenja Richterove koncepcije o čemu govori arhitektica Mirta Mujačić Đaković: „Kad se preda mnom na stolu našao projekt iz 1996. godine kojim se promijenio Kavkaz iz Richterovog u neki novi projekt bilo je jasno da moram krenuti od samog početka.“,kako bi pojasnila svoje arhitektonske zahvate (uz asistenticu Niku Fatović) u najnovijem preuređenju ove kultne kavane, koja se nakon niza godina ponovo otvorila 30.10.2018.
Posegnuvši za prvotnom koncepcijom cjelovitog kavanskog prostora, uspostavljanjem izoliranog galerijskog (namijenjenog pušačima) i podrumskog prostora, arhitektica se također referirala na Richterove okvire, dok rasvjetna tijela asociraju na kazališne reflektore.
Dizajneri Luka Kuharić, Pavao Kuharić i Bojan Matoš pobrinuli su se za spoj kazališnog i povijesnog ispisujući zidne i plafonske plohe poznatim rukopisima, postavljajući police za knjige i kazališne programe i nudeći neočekivane zakutke kazališnim kostimima.
Upravo tu se uspostavlja kazališna praksa u djelovanju kostimografkinje Đenise Pecotić i njezine suradnice slikarice Tihane Cizelj, pa se mogu vidjeti kostimi, portreti, neki arhivski papiri (Rašičini za operu „Boris Godunov“) uz vizualnu najavu kazališnih izvedbi i to ne samo onih u HNK.
Veliki prostor (450 četvornih metara) podijeljen u tri etaže s pratećom kuhinjom i velikim šankom, obiljem svjetlosti i pastelnim bojama namještaja, mogućnošću boravka uz omiljeno štivo (novine i knjige) ili razgovor, Kavkaz ima preduvjete za priziv nekadašnjeg duhovnog prostora – što će, dakako, pokazati vrijeme!
Priredba (sve fotografije)
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
