Turistička ponuda naslovljena „Putovima Frankopana“ obuhvaća gradove, dvorce i kaštele na otoku Krku, Vinodolu i Gorskom kotara u posjedima čuvene obitelji Frankopan.
Obitelj čiji se trag može pratiti od prvog spomenutog Dujma (1118.) do zadnjeg, tragično preminulog Frana Krsta Frankopana (1671.), utjecala je na politički i društveni život svoje okoline, a zdanja koja su gradili danas su u vrlo raznolikom stanju: od neprepoznatljivih ruina do zgrada koje se još uvijek koriste (neke su čak i vrlo blizu prvobitnom izgledu).
Današnji planinarski dom odnosno odmaralište za djecu u dvorcu Stara Sušica (nedaleko Ravne Gore) sasvim sigurno nimalo ne nalikuje utvrdi koju su u srednjem vijeku sagradili Frankopani (14.stoljeće?) i koja je odoljela najezdi Osmanlija s kojima su stoljećima ratovali (nije li tim veća ironija poziv sudionika zrinsko-frankopanske urote Osmanlijama na vojni savez protiv bečkog dvora?!).
Prema podacima, osmanlijski osvajači su navaljivali 1525., 1578. i 1586., kada su napokon opljačkali i spalili crkvicu u neposrednoj blizini utvrde/dvorca, dok je sama utvrda ostala sačuvana.
Ono što se o spomenutom dvorcu u Staroj Sušici prilično pouzdano zna, jest da početkom 19. stoljeća vlasnik postaje Laval Nugent (1777.-1862.), grof i izuzetno uspješni austrijski vojni zapovjednik, s naglašenim zanimanjem za kulturnu i povijesnu baštinu (najčešće ga se vezuje uz gradinu Trsat iznad Rijeke).
Nugent se 1815. oženio Giovannom Riario – Sforza, ženom rodbinski povezanom uz obitelj Frankopan, što je nagnalo njezina supruga da kupi dvorac Bosiljevo, ali i neke druge frankopanske dvorce, među kojima je i Stara Sušica.
Za današnji izgled dvorca u romantičarskom duhu s dodanom kulom, nesumnjivo su zaslužni trgovci Feliks i Josip Neuberger koji 1890. kupuju dvorac.
Taj „bajkovit“ izgled silno raduje posjetitelje, kao i djecu koja ovamo dolaze na odmor, a ono što ovo odmaralište podsjeća na dvorac jesu, osim zadržanih gabarita, raskošna peć i nekoliko stropova.
U neposrednoj blizini dvorca se, osim obnovljene crkvice, nalazi ruševina, koja će uskoro (rujan 2020.) postati Centrom za posjetitelje „Velike zvijeri“ gdje će se moći saznati sve o tri velike zvijeri u Gorskom kotaru: smeđem medvjedu, sivom vuku i euroazijskom risu.
I dok će male (i velike) ljepotice boraviti u dvorcu Stara Sušica, na nekoliko metara od njih stvarati će se svijet ispunjen zvijerima…Nije li to idealna građa za neku novu bajku?
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
