Mario Topić mladi je hrvatski fotograf koji putuje po najvećim kriznim žarištima svijeta ili napuštenim mjestima tragajući za pričama malih, običnih i često zaboravljenih ljudi na samim marginama društva. Tri godine za redom dobitnik je nagrade u kategoriji “Dokumentarna fotografija” na domaćem festivalu fotografije Rovinj PhotoDays. Pročitajte što nam je otkrio o svom poslu, putovanjima, motivaciji.
W: Za početak, kako se razvijalo vaše fotografsko putovanje te kada ste shvatili da se želite baviti fotografijom?
Fotografija me zanimala od djetinjstva, mamin fotoaparat je bio najdraža igračka, još dok niti nisam imao pojma kako snimiti sliku, fasciniralo me gledati svijjet kroz tražilo i igrati se fokusom i irisom objektiva. Kasnije sam počeo i fotografirati njime.
W: Da li se sjećate svog prvog fotoaparata i ako da, koji je to bio te koja vas sjećanja najviše vežu uz njega?
Mislim da sam na ljetovanje sa vrtićem ponio aparat za jednokratnu upotrebu, ali to je bilo jako rano pa se jedva ičega sjećam. U osnovnoj sam školi polako shvatio kako radi ta mamina Praktica, te sam je uzimao kada god bih mogao. To je stari manualni SLR aparat iz istočne Njemačke. Bilo mi je dosta teško kao klincu “pogoditi” postavke ekspozicije, pa dobro pamtim iščekivanje razvijenih filmova.
W: Imate li nekakav poseban, zanimljiv i neuobičajen događaj vezan uz fotografiranje?
Zanimljivih događaja vezanih uz snimanje ima mnogo, posebno kako se najviše bavim dokumentarnom fotografijom, to me često vodi na mjesta i u situacije gdje se bez fotoaparata kao izlike nebih nikada našao. Svega što sam odabrao kao motiv se dobro sjećam iako večina tema nije vesele prirode, najradije se prisjetim putovanja Ladom Nivom do Nepriznate Republike Nagorno Karabakh, na Kavkazu. Do te sam izolirane lokacije putovao mjesec dana i doživio puno nevjerojatnih trenutaka, od nevjerojatnog gostoprimstva lokalaca, prekrasnih pustinja i planinskih lanaca do neugodnih pljački i raznih drugih neugodnosti
W: Kako se vaša percepcija razlikuje od drugih fotografa; što vas čini drugačijim od drugih?
Ne bih rekao da se moja percepcija toliko razlikuje od drugih kolega, sve se nekako uči s vremenom. Razlika je još kod kuće prije nego što se uopće uzme aparat u ruke, kada smišljate temu. Po meni je to ključna odluka koja formira buduće fotografije, obično smislim što želim fotografirati i kako bi to htio da izgleda prije nego dođem na mjesto zbivanja.
W: Da li više volite fotografirati analogno ili digitalno? Zašto?
Definitivno više volim analognu fotografiju. Sam proces tjera više na razmišljanje pa su time i slike bolje. Nažalost popratna industrija je sve slabija pa postaje sve teže snimati na film posebno u Hrvatskoj.
W: Koji je po vama najbitniji element dobre fotografije?
Najbitniji element dobre slike općenito je ideja, ostalo se može uvijek naučiti.
W: Da li koristite photoshop i koliko je on važan kod realizacije slika?
Photoshop i slične programe koristim malo za današnje pojmove, uglavnom je riječ o korekcijama koje su se radile pri analognom transferu slike sa negatina na papir. Za neke grane fotografije obrada je kreativni dio cijjelog procesa, u ovome čime se ja bavim to nebi bilo niti estetski niti moralno.
W: Koje alate ili plugi-nove iz photoshopa najviše koristite?
U principu da budem precizan, koristim Lightroom a ne Photoshop, istog proizvođača Adobe. Razlika je u tome što je lightroom više fotografski alat a manje alat grafičke industrije. Dobar dio programa je usmjeren na selekciju i arhiviranje slika uz osnovnije mogućnosti obrade.
W: Najdraža lokacija za fotografiranje? Nalazite li motive spontano ili razmišljate što bi ste mogli fotografirati?
Volim motive koji sami po sebi nisu vizualno snažni, tako da često biram teme koje je teško snimiti atraktivno, barem zadnjih godina. Geografski gledano, jako volim Aziju.
W: Crno bijela fotografija ili u boji?
Volim crno bijelu i kolor fotografiju, ovisno o motivu i konotaciji koju nosi prisutnost ili manjak boje biram tehniku.
W: Za kraj, koji bi ste savjet dali početnicima, studentima fotografije i ostalih kreativnih područja?
Moj savjet početnicima bio bi da čim više gledaju fotografije autora čiji rad cijene i da razmišljaju što ih čini dobrima. Mislim da je to najbolja metoda.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije uz odobrenje: Mario Topić
