Miron Hauser na početku nam je odmah rekao:„ Glazbu doživljavam kao živi organizam“.
Zvijezda našeg sljedećeg intervjua je Puljanin i trombonist Miron Hauser koji ljubav prema glazbi gaji još od ranog djetinjstva. Mladi glazbenik diplomirao je jazz trombon na Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost u Grazu 2011.godine u klasi Eda Neumeistera, nakon čega završava magisterij na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu.
Koliko je ljubav prema jazzu bila jaka dokazuje činjenica da nakon školovanja i dalje aktivno sudjeluje na seminarima i radionicama istaknutih jazz glazbenika i pedagoga gdje se dodatno usavršava.
Početkom 2011.godine postaje stalni član Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, a jedan je od osnivača i inicijatora Jazzistra orkestra.
Budući da obožava glazbeni latino izričaj moramo napomenuti da je član slovenskog-kubanskog sastava Los Señores i povremeni gost hrvatskog latin sastava Cubismo.
Nekadašnji član popularnog pop sastava Jinx 2015. godine, a te iste godine biva nagrađen za najboljeg jazz trombonista kao i 2019. godine.
U ovom zanimljivom intervjuu saznajte nešto više o Mironu Hauseru, otkrijte što ga je inspiriralo da postane upravo trombonista te što glazba predstavlja za njegov život.
W: Kako ste krenuli u svijet glazbe i što Vas je najviše privuklo?
Moja majka bila je profesorica u glazbenoj školi i vodila je glazbeni vrtić, tako da je u našem domu odrastanje uz glazbu bila jedna vrlo normalna stvar.
Sva djeca iz naše obitelji bave se glazbom no u kasnijoj fazi smo jedino brat Stjepan Hauser i ja, glazbu uzeli kao životni poziv. Mislim da me u svijet glazbe najviše privukao taj osjećaj koji se dogodi kada se sve preklopi kako treba.
W: Po zanimanju ste glazbenik. Zašto ste odabrali da budete baš trombonist?
Da, po zanimanju sam glazbenik, a trombon je instrument koji koristim kao jedan od medija da izrazim svoju glazbu. Ovu rečenicu sam nekoliko puta izjavio u šalu, ali na kraju ako sve sagledam moram reći da ipak vjerujem u to.
Smatram da čovjek ne može postati trombonist nego da je na neki način to predodređeno. Sve tromboniste koje sam do sada upoznao u svom životu imaju neku svoju priču i razloge zašto su postali trombonisti, a svi se slažu s jednom činjenicom, a to je da im se to jednostavno dogodilo.
W: Koliko trombonista ima u Hrvatskoj?
Zbilja ne znam točan broj, ali odgovor bi svakako bio, nedovoljno.
W: Dolazite iz glazbene obitelji. Jeste li od djetinjstva imali motivaciju za glazbom ili se ljubav rodila tek kasnije?
Kada je čovjek malen, on uvijek želi pripadati negdje. Mislim da je to normalno. Takav slučaj dogodio se i sa mnom jer sam kao mali želio s vršnjacima igrati nogomet umjesto da sam išao u glazbenu školu. Tako da vam mogu reći da se kod mene ljubav dogodila nešto kasnije.
W: Trenutačno ste dio jazz orkestra na HRT-u. Je li teško raditi kao trombonist?
Dio sam jazz orkestra HRT-a kao trombonist, dirigent, skladatelj i aranžer. Ne znam vam odgovoriti na pitanje je li to teško budući da to radim iz ljubavi.
No pretpostavljam da je teško budući da se ne bavi velik broj ljudi s takvim stvarima, no meni je to najveća ljubav te se ne mogu zamisliti da radim nešto drugo.
W: Svirate li još negdje drugdje osim u jazz orkestru HRT-a?
Naravno. Smatram da je za muzičara neophodno da bude što eklektičniji. Tko god me pitao, svirao sam s njime jer smatram da u svakoj situaciji čovjek može puno toga naučiti.
Danas je situacija malo drugačija jer u jednom trenutku života čovjek mora naučiti birati projekte. Smatra da je u današnje vrijeme najvažnije pronaći ravnotežu između trke za novcima i duševne satisfakcije.
W: Kako izgleda jedan Vaš dan?
Ovo je vrlo teško pitanje jer svaki dam mi je doslovno popunjen nekim aktivnim radnjama. Ako ćemo već o danu, mogu vam reći da sam danas bio cijeli dan s grupom Cubismo u studiju, dok sam jučer cijeli dan vozio iz južnog Tirola u Zagreb.
Kada sam kod kuće nikada ne mirujem, a zna se dogoditi da po cijele dane i noći pišem aranžmane.
W: Da li vas posao ispunjava?
Da, ispunjava me je inače to ne bih mogao raditi.
W: Kakav Vam je raspored u ljetnim mjesecima?
U prosjeku sviram ili dirigiram svaki drugi dan, a ovo između se vozim jer obavljam ostale poslove, planove kao i svoje zanimacije.
W: Kako nastaje Vaša glazba? Gdje pronalazite inspiraciju za stvaranjem novih stvari?
Glazbu doživljavam kao živi organizam. Ona mijenja oblik i uvijek je nekako nova. Što se tiče nastajanja ona nastaje na milijun načina.
Ritam je u svemu oko nas, tako da se inspiracija za stvaranje nalazi u svemu oko mene.
W: Pozitivne i negativne strane Vašeg posla?
Stajanje od onih 2 sata na pozornici za mene je nezamjenjivo i to bih naveo kao najveću pozitivnu stranu. A negativne? Rad s glazbenicima jer svi mi imamo jaku osobnost i osebujan karakter. Prije svega jako smo emotivni, a s takvima je uvijek teško raditi.
W: Najljepši koncert koji pamtite?
Tu bih izdvojio svoj prvi autorski koncert jer to je bio veliki preokret za mene i moj život. Tada sam shvatio da glazbu zbilja volim pisati i dirigirati.
W: Što biste savjetovali mladim glazbenicima koji se žele okušati kao trombonisti?
Samo naprijed. To je definitivno deficitaran instrument, a posla uvijek ima.
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Dejan Stifanić i Istvan Bellada
