Marco Radaković je iz zagrebačke Dubrave snagom volje te silnom energijom i upornošću ostvario svoj dječački san, postao je hollywoodski glumac.
Kada je prije puno godina Marco Radaković poželio glumiti u istom filmu uz Radu Šerbedžiju, nije niti sanjao da će mu se ta želja i ostvariti. Naime, u ožujku i travnju ove godine kada je sniman film „Proud Mary“, koji se upravo premijerno prikazuje u svijetu, upoznali su se na filmskom setu u kojem je obojici partner u filmu bio i poznati hollywoodski glumac Danny Glover.
Iza imena Marco Radaković krije se dakako „naše gore list“, zgodni dečko iz Zagrebačke Dubrave pravoga imena Marinko, koji ekskluzivno za Wish, odgovara na pitanja o svom životu i radu u Americi.
Burning Woman, Ocean 8, House of Cards, Patriots Day, Ghostbusters i sada Proud Mary samo su neki od filmova u kojima je glumio i najpoželjniji hrvatski neženja s adresom u Americi! Već dugo godina ovaj Zagrepčanin gradi svoju karijeru u zemlji u kojoj se ispunjavaju snovi. Ne u Hollywoodu, tamo samo prošeta crvenim tepihom, već u povijesnom prelijepom Bostonu, državi Massachusetts, gdje je otišao nakon rata.
W: Rođeni ste u Hrvatskoj, u Zagrebu. Sudjelovali ste u domovinskom ratu i takoreći s ratišta ste otišli u Ameriku? Možete li se prisjetiti nekih trenutaka iz te ne tako davne hrvatske prošlosti? Koliko vam je to životno iskustvo pomoglo u glumi?
Kao mladi hrvatski sportaš prepun ambicije i energije, moj je san bio biti uzor drugima, dokazati da nije važno tko ste, što ste i kakav je vaš društveni status. Ako želite nešto u životu, onda to možete i postići! Kao sudionik rata vidio sam mnogo uništavanja i smrti i izgubio neke svoje najbolje prijatelje.
Moja prošlost i dalje živi u meni i igra veliku ulogu u mom životu. Koristim sva moja prošla iskustva za emocionalno izražavanje i povezivanje s kamerom i publikom u mom radu kao glumca. Zahvalan sam za nekoliko lojalnih prijatelja koji su ostali uz mene u dobrim i teškim vremenima.
W: Glumite u najnovijem filmu „Proud Mary“ kojega i mi upravo gledamo u hrvatskim kinima. Kako je glumiti uz renomirana imena kao što su Danny Glover i Rade Šerbedžija? Kako ste Vi dobili ulogu u ovom filmu? Koja je bila zapravo Vaša uloga u njemu?
“Ponosna Mary” je ono što smo u filmskoj industriji nazvali “kratkim i slatkim. Film, temeljen na odličnoj priči, vrlo je brzo dobio dobre kritike, iako završen dosta brzo. Kad sam stigao na set, bio sam totalno iznenađen da će jedan od glavnih glumaca biti Rade Šerbedžija. Moja uloga u filmu je uloga tjelohranitelja “Kozolowa”, koji je „desna ruka” Luki kojega igra Rade Šerbedžija.
Odlično sam se proveo na setu s Danny Gloverom. Nakon snimanja, imao sam priliku i zadovoljstvo ručati s velikim Radom. Razgovarali smo o obitelji i radu. Rade je legenda u našoj zemlji, kao i ovdje u Sjedinjenim Državama. On gradi dugotrajne odnose unutar Hollywooda, što je izuzetno važno. Upravo je to jedan od razloga zašto je zaslužio prave uloge u velikim filmovima. Osjećam se inspiriran ne samo njim, nego i ostalim glumcima koji su to napravili u filmskoj industriji.
LJ: Koja ste sve poznata imena filma, pri tome mislim na glumce, redatelje, producente (kompozitore, scenariste) sve imali prilike upoznati u vašem dosadašnjem glumačkom radu?
Postoji toliko mnogo njih da je teško imenovati samo nekoliko. Ipak ću izdvojiti redatelja Petera Berga s kojim sam imao priliku usko surađivati i Marka Walberga, kojega svi dobro znate, s kojima sam proveo osam tjedana na snimanju filma “Patriot’s Day”.
Igrao sam policajca iz Bostona. Poklopilo se da je baš za vrijeme snimanja i moj rođendan. I dok smo u pauzi na šanku bili samo redatelj Peter i ja, odjednom smo ugledali pomoćnika redatelja kako nam prilazi; kako se približavao točno meni, uplašio sam se da sam učinio nešto loše i da mi mogu otkazati! Odjednom se stvorilo 50 ljudi koji su počeli pjevati „sretan rođendan”.
Doista su mi dirnuli srce i zasuzile su mi oči od sreće. Naime, u ovom poslu kad samo misliš kako što bolje odraditi posao, odglumiti svoju rolu, zaboraviš na sebe. Divno je kad te se drugi sjete i ovako iznenade.
Moram priznati da je na mene imao veliki utjecaj i glumac Matt Walsh. Matt i ja smo zajedno surađivali na snimanju filma „Ghostbusters” i tako smo se vidjeli na crvenom tepihu u Los Angelesu na velikom eventu SAG Awards 2016 na kojem smo imali poseban moment nakon završenog snimanja filma Ghostbusters u Bostonu.
U 21 dan, koliko je trajalo snimanje za moju ulogu, provodili smo dosta vremena zajedno i često razmjenjivali iskustva o radu u glumačkoj industriji. Snimanje cijelog filma je trajalo je oko 2 mjeseca (dnevno se radilo 12-15 sati). Težak je to život, naporan je to rad i složili smo se u činjenici koliko je zapravo malo sretnih trenutaka uspjeha, ali te oni nevjerojatno ispunjavaju.
W: Kako ste se uopće počeli baviti glumom? Što Vas je dovelo do glume?
Ah, bez malo sreće nema ničega! Dok sam pohađao Državno sveučilište Salem, upoznao sam jednu mladu ženu koji mi je ponudila posao modela. Nisam znao da je bila agent jedne od najpoznatijih modnih agencija u Sjedinjenim Državama. Otišao sam na probno snimanje, snimili smo radne snimke i to je bio proboj ka modnoj industriji, ali i glumi.
W: Poznato je da se u Americi možete time baviti i tako da samo reklamirate primjerice dio svoga tijela; noge (kao nogometaš) ruke ili pak oči? Vi imate lijepe oči, bili bi idealan maneken za Ray Ban naočale?
Moja karijera modela nekako se razvijala istovremeno s glumom. Prijavio sam se u nekoliko agencija i od tada radim kao model. Upravo sam nedavno potpisao ugovor s agencijom Wilhelmina iz Philadelphije, koja je sastavni dio New Yorške agencije. Ona spada u kategoriju top 20 najboljih agencija u svijetu. Stvarno me uzbuđuju izgledi za svaki novi angažman i još više poslova, kao i novih uloga, i novih snimanja.
W: Mnogi se obično snalaze u drugim zemljama dok ne dobiju „pravi“ posao; često konobare, jeste li i vi morali tako početi? Naime, poznato je da su mnogi glumci upravo tako i dobili svoje prve uloge?
Upravo tako sam i ja odmah nakon stjecanja diplome na državnom sveučilištu Salem. 2005 godine, još za vrijeme recesije, počeo s konobarenjem, što mi je dalo potrebnu fleksibilnost za stvaranje daljnje karijere u svijetu glume. Radio sam ‘ko lud, teška su to bila vremena, puno sati rada, ali je zato vrijedilo.
W: Za one koji ne znaju igrali ste nogomet u Hrvatskoj i bivši ste nogometaš igrali ste s velikim hrvatskim zvijezdama, hrvatskim reprezentativcima Zvonimirom Soldom i Alenom Peternacom. Jeste li nastavili igrati nogomet i u Americi?
Nogomet je bio i još uvijek je veliki dio mog života. Da nastavio sam igrati u USA dok nisam se ozlijedio tako da nisam moga nastaviti karijeru kao nogometaš dalje. Mislim da nogomet nije pridonio mojoj glumačkoj karijeri, ali razmišljanje koje trebate imati u nogometu ne razlikuje se od onoga što vam je potrebno za glumu. Snažan um, tijelo, fokus i vožnja.
W: Kako je uopće došlo do odluke o glumi? Je li to bila slučajnost? Opišite nam svoje početke.
Karijera modela koja je počela slučajno, dovela me do puta glume, zapravo me inspirirala za glumu. Nakon prvog editoriala za veliki Newport Fashion Magazine sve je poslije bila povijest, ha, ha, ha…na oglasnoj ploči agencije, vidio sam oglas u kojem traže tipa za ulogu europskog paparazza, poslao sam svoj portfolio s informacijama i dobio ulogu European Papparazzi za Film “Game plan” s rokerom Dwayne Johnsonom. To je bio fenomenalan početak tako da su se naši putevi još jednom isprepleli na snimanju Fast & Furious, gdje sam dobio ulogu CIA agenta.
W: Tko Vas je poučavao glumi u Americi? Koju ste glumačku školu pohađali, jeste li išli na satove kod poznatih glumačkih pedagoga? Znate li je li tko od istaknutih glumaca još svoje umijeće glume završio kod istih?
Studirao sam na Boston Media Performance Centru. Također sam imao izvrsnu učiteljicu glume, koja ima više od 40 godina iskustva – Ann Baker. Voditeljica je i producentica. Ne, nisam poznavao niti jednog poznatog glumca koji je studirao s mojim trenerom ili u Boston Media Performance Centru.
W: Jesu li glumačke škole skupe? Kako se u njih upisuje, koji su uvjeti da netko bude primljen?
Glumačke škole su jako skupe i mogu trajati jako dugo, ponekad i čitav život učite glumu. Svatko se može prijaviti na satove glume ako misli da ima talent. Morate biti fokusirani, predani, i opet vam to ne jamči da ćete uspjeti. Trenutno nemam agenta. Dakle, ja sve radim sam.
Volio bih imati agenta koji ima istu viziju kao i ja i koji će mi pomoći da moja karijera dođe na sljedeću razinu. Veliki agenti ovdje u SAD-u rade putem preporuka. Ne možete se susresti s njima ako nemate veze. Ali mene to ne može spriječiti da se nastavim truditi i trudom postići svoje ciljeve u karijere i ostvariti snove. Potrebno je puno vremena i energije.
W: Vi živite u Bostonu koji je jedan od najljepših gradove istočne američke obale. Kako biste opisali svoj život u Bostonu? Izlazite li i gdje? Kako se družite i s kim? Ima li Hrvata u Bostonu?
Ja živim u Bostonu, Massachusetts. Nemam puno slobodnog vremena, ali kad uživam, uživam u susretu i društvu s bliskim prijateljima, istražujući događaje u Massachusettsu, odlazim na obalu i uživam u pogledu. Imam nekoliko hrvatskih prijatelja ovdje u Bostonu, koje se s vremenom susrećem kada imam vremena.
W: Da li ste zadovoljni sobom i današnjim životom u Americi? Kako ocjenjujete svog novog predsjednika Trumpa?
Vrlo sam zadovoljan mojim životom u Sjedinjenim Državama, ali uvijek se trudim postići više. Uvijek postoji prostor za napredovanje i poboljšanje.
W: Jeste li ikada nostalgični prema domovini? Dolazite li u Hrvatsku? Koga imate u Hrvatskoj? Hvalite li se Amerikancima najljepšom obalom u nas? Pogotovo kad sada svi hrle ka nama? Znate li da se film Mamma Mia 2 snima na Visu?
Uvijek se rado volim vratiti u Hrvatsku, doći u posjet, ali vrijeme je naravno uvijek problem. Imam mnogo TV i filmskih projekata, a u ovom poslu se ne smije propustiti prilika. U hrvatskoj žive moji roditelji, brat i njegova obitelj. Uvijek kažem ljudima o prekrasnim mjestima i plažama u Hrvatskoj i još uvijek imam svoje mjesto na Jadranskoj obali. Volio bih da se mogu vratiti češće. Ne, nisam znao da snimaju “Mama Mia 2″ u Visu. Volio bih da sam bio dio glumačke ekipe.
W: Za vas kažu da ste hrvatski James Bond, ali i najpoželjniji hrvatski neženja, laska li vam ta titula?
“Hrvatski James Bond” – laskaju mi te riječi. Tko to ne bi želio biti!
W: Hrvati su poznati po „dobroj kuhinji”. Jeste li ikada vašim američkim prijateljicama i prijateljima kuhali neke od hrvatskih specijaliteta? Znate li uopće kuhati?
Volim kuhati. Naučio sam to od svojih roditelja. Nedavno sam čak otkrio hrvatsku trgovinu ovdje. Uvijek volim pozivati prijatelje i kuhati neke od mojih omiljenih hrvatskih jela. Jedan od mojih snova je posjedovati lijepu kuću s profesionalnom kuhinjom!
Autor: Ljiljana Vinković