Radim s glazbenicima iz cijelog svijeta, a volio bih raditi i s nekim iz Hrvatske.
Kad govorimo o glazbi najčešće razgovaramo o tome je li nam se pojedini izvođač sviđa ili ne, kakva mu je nova pjesma ili spot i itd., ali kad je vaš sugovornik profesionalni glazbeni producent, glazba dobiva drugačiju dimenziju i pretvara se u egzaktnu i vrlo objektivnu znanost. Karlo Franusic (45) je audio profesionalac; muzički producent, kompozitor i dizajner zvuka.
Diplmoirao je na jednom od najcjenjenijih fakulteta za muzičku produkciju u Americi, Full Sail University u Orlandu na Floridi. Iako je Karlo rođen u Splitu, za sebe voli reći da je Amerikanac i da dolazi iz Puerto Rica. Još od malih nogu bila mu je strana kultura i način života u kojem je odrastao i oduvijek je maštao o odlasku u Sjedinjene Države koje je doživljavao kao zemlju velikih različitosti, ali i velikih mogućnosti. Svoj pravi dom konačno je pronašao u Puerto Ricu.
Karlo kaže kako voli Hrvatsku i nikad ne propušta priliku promicati dobre strane zemlje u kojoj je rođen: njezine prirodne ljepote, gostoljubiv narod, fantastičnu gastronomiju i odličnu klimu, međutim, isto tako smatra da Hrvatska još uvijek ne pruža dovoljno prilika mladim ljudima za bolju budućnost. To je bio, između ostalog, jedan od razloga koji je Karla potaknuo da ostvarenje svog sna odluči potražiti drugamo.
Karlo sada ima svoj posao iz snova, ali nije uvijek bilo tako. Htjela sam čuti njegovu zanimljivu životnu priču stoga sam ga pozvala da se nađemo u jednom malom caffeu u centru Zagreba tijekom njegova posjeta obitelji u Hrvatskoj.
W: Kako je živjeti u Puerto Ricu?
Puerto Rico je raj na zemlji, mali karipski otok s velikim srcem. Puerto Rico je američki teritorij na kojem su službeni jezici engleski i španjolski, ali kultura općenito je vrlo raznolika. Na Puerto Rico su snažan utjecaj imali Taino Indijanci i Španjolaci, a tu je i afričko nasljeđe.
Puerto Rico je i gastronomski raj sa bogatom povijesti kulinarstva koje se formiralo pod utjecajem Francuske, Španjolske, Afrike i Taino Indijanaca. Puerto Rico je poznat i po svojim egzotičnim jelima kao što su riža i grah, mofongo (jedna vrsta banana koja se spravlja s češnjakom i dodaju joj se meso ili škampi), guineo con bacalao (zelene banane s bakalarom), patitas de cerdo (svinjske nogice kuhane na lagano) itd.
Iako se radi o sasvim malom otoku njegova populacija premašuje brojku od 3,5 milijuna stanovnika. Kad govorim o Puerto Ricu moram spomenuti njegove predivne bijele pješčane plaže, zelene planine i El Yunque kišnu šumu. Mnogo je šarolikih događanja koja se slave tijekom cijele godine na otoku, a neka od najpoznatijih su “Las Fiestas de la Calle San Sebastián” i “La Fiesta de San Juan”.
Portorikanci također vole feštu “Las Fiestas Patronales” kad svaki grad na otoku ima svoje slavlje. Kad je riječ o glazbi tu svakako treba spomenuti vrlo živu i razigranu folklornu glazbu salsu koja varira od kubanske do klasične verzije. S druge strane, u Puerto Ricu se razvila vrlo popularna vrsta urbane glazbe, tzv. reggaeton koji kombinira elemente karipske i latino glazbe i jamaikanskog reggea. Također, reggaeton ima nešto i od jazza, ali posuđuje i od nekih drugih glazbenih žanrova. Neki od najvažnijih predstavnika reggaetona su: Daddy Yankee, Nickey Jam, Don Omar, De La Ghetto…
W: Zašto Puerto Rico, mislim kako si dospio u Puerto Rico?
Još od malena bio sam potpuno opčinjen glazbom. Oduvijek sam želio znati zašto nešto zvuči tako kako zvuči i počeo sam eksperimentirati sa starim kasetofonima i nečim što smo tada zvali gramofon (smijeh).
Kako sam odrastao, tamo negdje u tinejdžerskoj dobi, postao sam veliki “fan” američkog R&B-a, soula, funka i New Jack Swinga. Međutim, problem je bio u tome što većina, kako smo ih onda zvali, dobrih stvari nije bila dostupna u music shopovima diljem zemlje, tada još Jugoslavije, i često smo smišljali alternativne načine kako doći do neke pjesme.
Jedan od najčešćih bio je taj da stojiš uz radio kasetofon, slušaš neku inozemnu radio postaju i čekaš kad će doći tvoja pjesma da stisneš “rec”. U toj dobi počeo sam otkrivati Ameriku, najviše kroz film i glazbu, i postao sam sve zagrijaniji za odlazak u tu zemlju. Prva prilika pružila mi se s tek navršenih 18 godina kada sam se zaposlio kao konobar na kruzeru jedne karipske brodske kompanije. U to vrijeme nije bilo mnogo načina da dođete do Amerike, a ja sam znao da moram naći svoj put.
Svi koji su radili na kruzeru znaju da to nije nimalo lagano iskustvo, ali ja nikad nisam gubio nadu u svoj američki san. Nikada neću zaboraviti svoj prvi susret s Amerikom, a bilo je to u Miamiju. Čim sam došao u taj grad imao sam osjećaj da poznajem taj miris, te ulice…kao da sam već bio tu, totalni déjà vu.
U mojoj mladenačkoj fantaziji potajno sam se nadao da ću tamo sresti neku od mojih omiljenih zvijezda, ali imao sam još više sreće jer sam susreo jednu prekrasnu Portorikanku po imenu Evelyn koja će kasnije postati moja žena i majke naše divne kćerke Antonelle. Odlučili smo se skrasiti u Puerto Ricu i moj život se otad potpuno promijenio, osim jedne stvari: ljubavi prema glazbi.
W: Onda si odlučio da želiš postati glazbeni producent?
To sam zapravo oduvijek htio samo nisam oduvijek znao da se to tako zove. U nekom trenutku shvatio sam da je došlo vrijeme da tu svoju strast nekako moram artikulirati kroz profesionalnu karijeru i tako mi se dogodio Full Sail. Nakon 4 godine napornog rada i učenja, stekao sam diplomu glazbenog producenta čime su moje znanje i moj, nazovimo to, talent došli na posve novu razinu.
Bilo je trenutaka kada sam želio odustati jer nije bilo lako raditi i držati nevjerojatan tempo kojim smo prolazili gradivo. Za svaki rad imate točno određeni sat i minutu do kada ga morate predati i svako odstupanje vam ruši ocjenu. S druge strane fakultet je jako skup i morao sam često raditi i po dva posla kako bih se školovao. To sigurno ne bih mogao da nisam potpuni zanesenjak za ono što radim, a sada sam ponosan da sam sve to uspio izdržati.
W: Primijetila sam da si jako ponosan i na diplomu s Full Sail University-a. Po čemu je to sveučilište tako posebno?
Za mene je posebno i uvijek će biti posebno jer je ostvarilo moje dječačke snove. Završiti ovaj fakultet bila je i moja osobna pobjeda. S druge strane, radi se o jednom od 25 najboljih fakulteta za glazbenu produkciju u svijetu i ja sam sretan što sam imao priliku učiti od najboljih. Mnogi moji instruktori s faksa su aktivno uključeni u glazbenu i filmsku industriju i rade s nekima od najvećih svjetskih imena.
Diplomanti s Full Saila dio su mnogih priča o uspjehu, npr. pada mi napamet DJ Swivel na čijoj listi klijenata se nalazi Beyoncé i Jay-Z. Fakultet je također uključen u produkciju svih važnijih filmskih i glazbenih događanja poput Oscara, Grammya, Emmya itd.
W: Na kojim projektima trenutno radiš?
Trenutno radim simultano na tri velika projekta. Pripremam house remiks hita “Perdon” Nickeya Jama, a ostala dva projekta odnose se na novi CD koji pripremam s jamaikanskim duom “Fertile and Missile Influence”. Nedavno smo izdali prvi singl “Bad Boy” može se kupiti na iTunesu, Amazonu, Spotifyu itd. Također, surađujem s jednom glazbenicom iz Velike Britanije umjetničkog imena Monique kao i sa brojnim umjetnicima i izvođačima u Puerto Ricu.
Radim i tutorijale iz glazbene produkcije koji se mogu pogledati na You Tube-u. Čitateljima u Hrvatskoj možda će biti zanimljivo da sam surađivao i sa možda najvećim glazbenim vizionarom na ovim prostorima, Dinom Dvornikom. Ne znam koliko je poznato da smo imali zajednički projekt Deneuve oko kojeg se okupljala ondašnja muzička elita grada Splita. Nažalost, projekt nikada nije zaživio zbog toga što je ondašnja politika smatrala nepoćudnim sve što je izlazilo izvan ustaljenih okvira pa tako ni ljudi koji su tada bili u Jugotonu nisu pokazali sluha za to.
W: Radiš li sada s nekim glazbenicima iz Hrvatske?
Nažalost, ne. Dino je bio zadnji s kojim sam surađivao. Zapravo, bih volio raditi s nekim ovdje u Hrvatskoj i čak sam i pokušao stupiti u kontakt s nekim izvođačima i muzičkim producentima, ali čini mi se da nisam baš naišao na neki interes s druge strane. Sada kada o tome razmišljam, pomalo sam žalostan zbog toga jer čujem dosta talentiranih hrvatskih pjevača koji bi, po meni, mogli zvučati daleko bolje.
Veliki potencijal leži u produkciji, ali treba ga znati iskoristiti. U ovom poslu vrlo su važni preciznost i oko za detalje. Postoje vrlo precizne tehnike kojima se može dobiti određeni zvuk. Poanta je u malim koracima pomoću kojih se dobiva cjelovita slika.
Mnogi koji su dugo u ovome poslu sigurno su mogli puno toga naučiti iz vlastitog iskustva i to je svakako vrijedno znanje, međutim, ono nije dovoljno. Postoji stručna literatura koju treba stalno pratiti, postoje tehnike, “trikovi” koje ti netko treba prenijeti, a ja sam sretan da su mi mentori bili producenti svjetskog glasa. To su uistinu ono što se zove “majstori zanata” i kada vam neki od takvih ljudi daju kompliment i kažu da ste talentirani možete samo osjetiti potrebu da učite još više i još jače i da nikada ne prestanete otkrivati taj čudesni svijet koji se zove “glazba”.
W: S kojim hrvatskih glazbenicima bi želio surađivati u budućnosti?
Za vrijeme ovog kratkog boravka u Hrvatskoj, čuo sam popriličan broj mladih i talentiranih ljudi i bilo bi mi svakako zadovoljstvo s njima raditi. Ako će neki od njih ovo čitati neka mi se slobodno jave na: k_franusic@hotmail.com. Ukoliko bih trebao izdvojiti neko ime posebno, onda ću vjerojatno spomenuti one najpoznatije iz jednostavnog razloga što su i meni poznati: npr. Nina Badrić je sigurno potencijal za svjetsku glazbenu scenu, a tu je i Tony Cetinski sa svojim moćnim glasom. Međutim, ono što čujem kao završni proizvod kod jednog i drugog za mene i dalje predstavlja izazov na kojem se još treba raditi, ako me razumiješ što želim reći.
W: Koji izvođači po tebi imaju taj, kako ga zoveš, “svjetski zvuk”?
Sva visokobudžetna imena imaju izvanrednu produkciju: Eminem, Dr. Dre, Beyoncé, Kanye West, Justin Timberlake, Adele itd. Većina glazbenog materijala koji dolazi iz SAD-a i Velike Britanije ima vrhunsku produkciju. Nekad se radi o glazbi koja je potpuno bez veze, ali je isproducirana savršeno.
W: Koji su tvoji omiljeni pjevači, koju vrstu glazbu sada slušaš itd.?
Nekada sam se ograničavao na slušanje R&B-a, soula, funka te glazbe 80-ih i 90-ih, a onda sam shvatio da treba biti otvoren za sve vrste glazbe. Sada slušam sve od popa, salse pa do afričke glazbe itd.
W: Kome se iz ove branše diviš kao vrhunskim profesionalcima?
Pa, Michael Jackson je bio umjetnik u punom smislu te riječi. Njemu se uvijek iznova divim. Usher je odličan izvođač, pjevač s odličnom glazbenom produkcijom. Zaista, dobar. Quincy Jones je još jedan kojeg treba spomenuti, a svakako jedan od najvećih vizionara je i Phil Spector koji je napravio revoluciju u modernoj produkciji sa svojim “Zvučnim zidom” (Wall of Sound), tehnikom snimanja koja se i danas još dosta koristi.
Phil Spector je nezaobilazno ime u povijesti glazbene produkcije i njegovo djelo ne treba miješati s njegovim privatnim životom koje je obilježeno ekscentričnim ponašanjem koje je eskaliralo optužbom za ubojstvo jedne američke starlete u njegovom domu u L.A.-u.
W: Koje kvalitete mora imati dobar muzički producent?
Ona ili on moraju naprije biti voljni slušati i učiti, i naravno biti timski igrači. U svaki projekt uključeno je jako puno ljudi i producent mora u tim vodama dobro plivati.
W: Kakvi su ti planovi za budućnosti?
Neka sve ide svojim putem. Želim uživati u životu. Imam divnu obitelj, ženu i kćer. Želio bih susresti još talentiranih ljudi, posebno iz Hrvatske, stvoriti nova prijateljstva i raditi puno dobre glazbe. Zahvalan sam Bogu na svim blagoslovima koje sam do sada primio.
Intervju: Jelena Bulum
Fotografije: Karlo Gordan Franusic
