Nije magija, nego biologija – zašto se pas ili mačka uvijek naslone baš na mjesto koje vas boli?

Milijuni ljudi svakodnevno osjećaju gotovo trenutačno olakšanje kada se njihov pas ili mačka prislone uz bolna leđa ili ukočene zglobove.

Taj osjećaj je toliko intenzivan da se u narodu uvriježio mit o “preuzimanju boli”, ideja da životinja, kućni ljubimac kao što je maca ili pas, poput spužve uvlači patnju u sebe.

Krzneni analgetici: Četiri znanstvena dokaza kako kućni ljubimci zapravo liječe ljudsko tijelo

Iako mehanizam nije magičan, on je itekako stvaran. Nakon detaljne analize desetaka kliničkih studija i fizioloških istraživanja, jasno je da naši kućni ljubimci pokreću precizno mapirane biološke i neurološke procese koji mjerljivo smanjuju ljudsku emocionalnu patnju, odnosno bol.

Klinička potvrda: Bol opada za četvrtinu u samo 15 minuta

Da nije riječ o pukom subjektivnom dojmu, potvrđuje istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Pain Medicine. Pod vodstvom dr. Marcusa, tim stručnjaka je u klinici za kroničnu bol pratio pacijente koji su proveli svega 15 do 20 minuta s terapijskim psom.

Mačje predenje i pseća toplina: Znanost potvrdila da ljubimci smanjuju bol za 23 posto

Rezultati su bili neumoljivi jer je čak 23 % pacijenata doživjelo klinički relevantno olakšanje, što u medicinskom svijetu znači pad od najmanje dva boda na skali boli od 1 do 11. Usporedbe radi, u kontrolnoj skupini koja je mirovala bez psa, taj je postotak bio zanemarivih 4 %.

Slične podatke donosi i studija koju je 2019. proveo Rodrigo-Claverol sa suradnicima, fokusirajući se na starije osobe s kroničnim bolovima u zglobovima.

Pacijenti koji su kombinirali klasične vježbe s terapijom uz pse postigli su znatno bolje rezultate na WOMAC skali, međunarodnom standardu za procjenu boli i ukočenosti. Pokazalo se da je efekt smanjenja boli bio to jači što je početna patnja pacijenta bila veća, a zanimljiv je i podatak da prisutnost psa u prostoriji često djeluje snažnije na percepciju boli nego prisutnost bliskog prijatelja.

Četiri vrste biološkog olakšanja

Znanost danas prepoznaje četiri ključna mehanizma putem kojih životinja izravno utječe na ljudsko tijelo.

Prvi je neurokemijski juriš na hormone stresa. Sam čin maženja oslobađa oksitocin, poznat kao hormon vezivanja, dok razina kortizola istodobno strmoglavo pada. Ova promjena izravno utječe na anteriorni cingulat i amigdalu, dijelove mozga odgovorne za to kako doživljavamo bol. Dakle, bol se ne smanjuje samo “u glavi”, već se mijenja kompletna kemijska slika organizma.

Drugi faktor je čista termodinamička fizioterapija. Psi i mačke imaju višu tjelesnu temperaturu od ljudi i prirodno su privučeni mjestima na kojima se odvija upalni proces jer su ona zbog pojačanog protoka krvi toplija. Kada se životinja, poput mačke ili psa, prisloni na takvo mjesto, ona djeluje kao živi termofor.

Toplina dilatira krvne žile i opušta mišićna vlakna, što je identičan proces onome koji fizioterapeuti preporučuju za smanjenje ukočenosti.

Treći, možda i najfascinantniji mehanizam, krije se u mačjem predenju. Bioakustičarka Elizabeth von Muggenthaler dokazala je da mačke predu na frekvencijama između 25 i 150 Hz.

To su upravo one frekvencije koje se u medicinskoj vibroakustičkoj terapiji koriste za poticanje rasta kostiju, zacjeljivanje fraktura te smanjenje edema i upala. Mačka koja prede na vašem bolnom kuku zapravo djeluje kao prirodni, visokofrekventni vibrirajući jastučić koji ubrzava regeneraciju tkiva.

Četvrti mehanizam uključuje duboki pritisak i kognitivnu distrakciju. Nježna težina tijela životinje aktivira parasimpatički živčani sustav, slično kao kod terapije teškim pokrivačima, dok fokus na ljubimca prirodno odvlači pažnju s nociceptivnih signala, odnosno osjeta boli.

Istina o mitu da mačke ili psi preuzimaju bolove na sebe: Ništa se ne “prebacuje”

Unatoč snažnom osjećaju, znanstvene baze podataka poput PubMeda ne sadrže niti jedan rad koji bi potvrdio da životinja fizički apsorbira upalu ili bolne signale vlasnika.

Bol je neurološki događaj u mozgu čovjeka, a upala je lokalni imunološki odgovor. Budući da ne postoji fizički medij za transfer tih procesa, vaši ljubimci ne obolijevaju od vaših tegoba. Oni prepoznaju vaše emocionalno stanje i miris stresa, ali njihovo “liječenje” je dar prirode koji ih ne košta zdravlja.

Zdravstveni autoriteti poput American Heart Association i klinike Mayo danas s punim pravom uključuju životinje u protokole za fibromijalgiju i postoperativni oporavak. Sljedeći put kad vam se pas ili mačka smjeste uz bolno mjesto, znajte da to nije magija, nego vrhunski uštiman biološki stroj koji radi u vašu korist.

Znanost je samo potvrdila ono što su vlasnici oduvijek osjećali: naša četveronožna obitelj doista nas liječi na način koji je mjerljiv, ponovljiv i potpuno prirodan.

Tekst: Petra Tomljenović, dr. vet. med.