Arhitekt i dizajner Bernardo Bernardi (1921.-1985.) pripada među nezaobilazne, rekli bismo kultne autorske ličnosti hrvatskog dizajna.
O njegovom je stvaralaštvu povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević svojedobno zapisao, da se radi o spoju „zagrebačkog geometrijskog funkcionalizma i danskog organskog modernizma“. Ta se odlika ticala namještaja u Radničkom sveučilištu „Moše Pijade“ ( 1961., danas Pučko otvoreno učilište Zagreb) Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, čime su se arhitektura i unutarnje uređenje sljubili u cjelinu (sva su trojica nagrađena Nagradom grada Zagreba).
Valja podsjetiti da je Bernardi bio član skupine EXAT 51, te da je imao priliku proučavati nordijski dizajn tokom tromjesečnog boravka (1960.) u Finskoj, Švedskoj i Danskoj. Uz spomenute formativne komponente, svakako je nužno podsjetiti na njegovu izuzetnu nadarensot i naglašenu sklonost teorijskom pristupu zadacima. U trenutačnim skučenim prostornim uvjetima Gradskog muzeja Virovitica (bivši prostor Gradske uprave do obnove zgrade i postava u dvorcu Pejačević) postavljena je izložba „Benardo Bernardi i TVIN“ (15.12. 2017.-28.2.2018.) autorice, više kustosice Kulturno – povijesne zbirke Dubravke Sabolić.
Tvornica Tvin ima svoje začetke u pilani „Drach“(1913.) koja se vremenom udružuje s Gradskom stolarijom „Hrast“, da bi se 1953. okrenuli proizvodnji namještaja i unutarnjem uređenju (DIP Virovitica, Tvin i napokon Tvin d.o.o.). Suradnja Bernardija i virovitičke Tvornice namještaja datira od 1966. (program PAN), odnosno intenzivnije od 1967. (SKAN) i upravo obilježavanje pola stoljeća plodne i uspješne suradnje bio je poticaj za ovu izložbu (uključili su se također Hrvatski muzej arhitekture HAZU i Muzej za arhitekturu i oblikovanje, Ljubljana).
Dakako, suradnja Bernardija i tvornice se nastavlja pri opremanju ne samo kancelarijskih, već i hotelskih prostora (DINA,1976./DORMA 1977./BETATVIN, 1978.). Osobine poput: komponabilan, funkcionalan, ergonomski prikladan i financijski dostupan tek su neke od odlika Bernardijevog namještaja- stolice (ne propustite iskoristiti izloške na ovoj izložbi), stolovi i ormari izrađeni su tako da nude mogućnost slaganja istovjetnih elemenata u uvijek nove i drugačije kompozicije, te da se u velikim radnim prostorima pojedincu osigura relativna privatnost.
Osim namještaja, na izložbi se mogu vidjeti Bernardijevi nacrti, tvornički katalozi s ponudom namještaja, fotografije interijera i novinski članci. Izlošci su bili sastavnicom muzejskog uporabnog namještaja , na kojem je osoblje radilo i čuvalo građu (što i jest njihova primarna namjena!). Uspostavom novog stalnog muzejskog postava, Bernardi će dobiti svoj „kutak“ u kojem će se izložiti ovaj namještaj („Od čuvara građe u građu“, Sabolić). Jedini izložak koji nije Bernardijevo autorstvo jest drvena stolica – naslonjač na rasklapanje „Rex“ (1952., „Stol Kamnik“) kultnog slovenskog dizajnera Nike Kralja (1920.-2013.), Bernardijevog vršnjaka, kolege i prijatelja.
Njezin dolazak na izložbu odnosno Gradski muzej Virovitica je na razini bajke: nakon što je otpisan namještaj virovitičke knjižnice zbog preseljenja u novu zgradu, stolice su „uletjele “ u Aero klub. Pripremajući izložbu o virovitičkim stolarima, Dubravka Sabolić je uočila stolice (izuzetno udobne , funkcionalne, lijepe i jednostavne – poznat opis, zar ne?), te po otkriću autora, stolice su „aterirale“ u Muzeju. Valja napomenuti da danas Kraljeva stolica „Kralj“ (Rex) resi brojne muzejske zbirke (između ostalih MOMA, New York), postiže visoke cijene na tržištu antikviteta te da po svojim vizualnim i povijesnim odlikama u potpunosti pripada u planirani „Bernardijev kutak“ u novom postavu Gradskog muzeja Virovitica.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
