Teatar Exit djeluje gotovo tri desetljeća (od 1994.) i od samih početaka nastoji repertoarom podići, metaforički govoreći, obrambeni zid prema „ludilu“ kojem je, zahvaljujući raznim uvjetima (političkim i društvenim) izložen svaki „neoprezni“ pojedinac.
Veliki broj predstava bio je namijenjen mlađoj publici („brzi i žestoki“) no vremenom su se uz „nabrijane“ poja-vile i neke stišane, čak nježne predstave (ne i sentimentalne) među koje bih ubrojila komediju „Početak“ (2017.) britanskog dramatičara Davida Eldridgea (1973.) u režiji Aide Bukvić nastaloj u koprodukciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine, Gradskog kazališta Sisak i Teatra Exit (15.12.2023).
Priča je pomalo banalna (prijevod Lada Silađin): Lucija (Dijana Vidušin) je organizirala „tulum“ povodom useljenja u novi stan i nakon što se gosti raziđu, uz domaćicu ostaje još Daniel (Dražen Šivak) koji dovršava svoje piće. Lišeni socijalne kulise, oni se dvoje počinju zafrkavati i provokativno šaliti (obrazac koji smo puno puta vidjeli a možda i sami doživjeli) no pomalo se u razgovoru počinju pomaljati njihove prošlosti.
Daniel pati jer već četiri godine nije vidio kćer no umjesto da nakon razvoda nešto poduzme, on se vraća prijašnjem životu i živi s majkom (a tu je i baka) a loše iskustvo izaziva nesigurnost/ strah pri uspostavljanju novih, čak i površnih kontakata (odbija poljubiti Luciju jer se nedovoljno poznaju).
Lucija je spretna i uspješna poslovna žena, zadovoljna sa svojim statusom, no duboko u sebi ona želi neke drugačije, „obične“ stvari: kuću, djecu, monovolumen!
I tako se pripita zezancija pretvara u ozbiljnu ispovijed u kojoj oboje pokazuju koliko su usamljeni, ali i koliko se boje da će ih nova veza ponovo povrijediti! Rekla bih, ništa novo ni revolucionarno, ali je napisano u takozvanom realnom vremenu (toliko bi trajao „pravi“ dijalog) što je redateljica Bukvić mudro „pustila“ da se odvija bez suvišnih „naglasaka“ na važne životne momente protagonista.
A njih su dvoje doista „pravi“ par: nijansiran pristup Dražena Šivaka liku profinjenog, pažljivog, tužnog i kompliciranog Daniela i precizna, zanosna Dijana Vidušin u ulozi prikriveno nesretne „tajkunice“ Lucije.
Ivo Knezović je nepotpuno namještenom sobom dao naslutiti da je stan u fazi useljenja, dok su brojne boce istovremeno oznaka „žestokog“ tuluma i budućih sati neželjene samoće.
Kostimografkinja Danijela Gotal Grgurač odjenula je glumce u tradicionalne muško/plavo – ženske/ crvene boje čime je, pretpostavljam, željela pojačati kliše kojim se predstava na zabavan način igra.
Vrlo sam znatiželjna koliko će ova duhovita, pametna, dobro odigrana no ipak tradicionalno postavljena ljubavna priča pri- vući redovnu „Exitovu“ publiku, a koliko će uspjeti „regrutira- ti“ novih gledatelja. Ako priča i jest serijska, glumci to sasvim sigurno nisu!
Fotografije: A. Saška Mutić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
