Riječki ogranak udruge WOW i dalje je među najaktivnijima u Hrvatskoj, premda su se i Splićanke, a i Zagrepčanke „probudile“.
Nagovještaj proljeća, boljih dana, feeling da smo najgori dio Covid-a možda preživjele a i potresi su već pomalo zaboravljeni? Svakako, nazire se tračak optimizma! Iako se ni Zagreb ni Banija i Banovina ni izdaleka nisu sanirali a u Ukrajini bukti rat, i dalje se ovdje u Hrvatskoj nadamo dobroj turističkoj sezoni bez koje nam nema prosperiteta.
A da bi sezona bila onakva kakvu priželjkujemo, dobrim dijelom će pomoći ugostiteljstvo i dobra hrvatska vina za koja se WOW tako uporno bori već cijelo jedno desetljeće. U Rijeci je agilna Sara Prostran u čast proljeću, u želji da zavlada mir, s nadom da će s ljepšim vremenom doći i ljepša vremena, a i da promovira mladog vinara iz Istre, u samom središtu Rijeke, u novouređenom prostoru i gastro destinaciji Nosh, koja već skuplja odlične recenzije, okupila petnaestak WOW članica željnih novih vinskih saznanja.
Nosh je engleski izraz za prigristi, pojesti, grickati – a u ovom ugodnom ambijentu industrijskog dizajna, u jutarnjim se satima može uživati u brunch ponudi, dok je popodne i večer rezervirano za tapase. Nije nevažno da se ponuda ovdje bazira na namirnicama iz domaćeg uzgoja lokalnih Opg-ova.
Simpatični vlasnik i chef Luka Bijelić se u svom poslu usavršavao u raznim dijelovima Europe, da bi preuzeo nekadašnji restoran La Rose i pretvorio ga u „cosmopolitan food tapas bar“, a za Wow-ice je pripremio meni koji se svima izrazito svidjeo pa – evo ga: Mini burgeri s kozicama, tatarski biftek od tune, Sashimi tuna, Black tiger garnele tacodi, Krema od mascarponea s kruškama…
Sve odreda: mmmmmmmmmmmmmm, dok je osobite uzdahe odobravanja izazvao prvi susret s Noshovom hranom: pozdrav iz kuhinje (mini burgeri s kozicama) i – naravno – desert. Uostalom, kako piše na zidu Nosha – To eat is human, to eat well is divne…- ili: jesti je ljudski a dobro jesti je – božanski! Nosh je osvojio i uređenjem interijera iza kojeg stoji dizajner Sandro Užila, terasom, načinom na koji je osmišljen jelovnik, filozofijom koja stoji iza svega, a ne treba zaboraviti ni odličnu poslugu.
Luka Bijelić kaže da mu je cilj nadasve da prostor bude ugodan za boravak, da se ovdje dobro jede, da atmosfera bude neobavezna i neopterećujuća, te da se hrana uvijek dobro kombinira uz piće, a riječ je o fuziji specijaliteta sa svih strana svijeta.
Jelovnik je podijeljen na dva dijela pa se prijepodne, od 7 do 14 sati, može uživati u jelima iz „Brunch“ ponude (uključujući omlete i druga jela od domaćih jaja iz OPG-ova, kao i domaće džemove), pa onda sendvičima (Upper West Side s grožđem i Brie sirom je nešto što preporučujemo!) salatom, granolama ili palačinkama; dok su poslijepodne i večer rezervirani za tapase. – Taste and talk je slogan koji nas najtočnije opisuje. Želimo da se se gosti osjećaju opušteno – veselo poručuje Bijelić.
Premda prostor nije velik (svega 55 četvornih metara interijera), WOW-ice su se ugodno smjestile na vrlo „instagramičnom“ prostoru grijane terase zatvorene staklenim stijenama, od dodatanih 65 metara – gdje ih nitko nije previše ometao u okidanju selfija.
Ovom prilikom, osim jedna s drugom, družile su se, naravno, i s vinima. I to istarske obitelji Radanović iz Trviža, nadomak Pazina, koja su lani, i to već u svojoj debitantskoj godini, osvojila zlatnu medalju na Vinistri.
Vinogradi obitelji Radanović nalaze se na 412 metara nadmorske visine a počeli su s ozbiljnijom ponudom hrane i domaćih jela, uz kušaonicu vina, u zaseoku Zovići. Njihovi vinogradi nalaze se na crvenoj zemlji, ali dokupljuju grožđe i s bijele zemlje jer vina iz crvene zemlje imaju puninu i težinu, dok bijela zemlja daje mineralnost, svježinu i slanost.
Ove godine su proizveli 8 tisuća boca, a plan je da za par godina dosegnu proizvodnju od 20 tisuća boca. Tek što su se upisali na istarsku vinsku kartu, ova obitelj ozbiljno promišlja ne samo proizvodnju kvalitetnih i vrhunskih vina, nego i način kako pronaći put do ljubitelja vinske kapljice, do budućih kupaca…
A način koji su odabrali ovaj put, bio je, barem sudeći prema reakcijama WOW-ica, pun pogodak. Pozivu na kušanje su se odazvale ne samo članice riječke udruge WoW-ica, nego i one iz Istre, s Krka i Zagreba! Žensko nepce, naime, zna prepoznati dobru vinsku kapljicu, a Luka Radanović, voditelj boutique vinarije lijepo je prezentirao i vinariju i vina.
Lukin mentor je WOW šampion i jedan od „Motovun Boysa“, Marko Fakin, od kojeg uči sve o tajnama proizvodnje vina. Već za prvo vino te večeri, Pet Nat, (petillant naturel), pjenušac od malvazije, padale su samo pohvale. Luka Radanović je objasnio da je riječ o prirodnom pjenušcu kojem se u tijeku proizvodnje u jednom trenutku prekine tijek fermentacije i na bocu umetne čep.
Zato se pri otvaranju diže prirodni talog što je zanimljivo za promatranje. Zapravo je riječ o najstarijoj metodi proizvodnje pjenušaca (koji nemaju jako puuuuno mjehurića), o pjenušcu bez sumpora i ikakvih dodataka. Uz ovaj pjenušac „starog kova“, odlično su pristajali i prijali mini hamburgeri s kozicama.
Nakon ovako divnog „otvaranja“, uslijedila je nagrađena malvazija koja se služila uz tuna tartar i, također, pokupila same pohvale. Uslijedio je rosé od terana koji je osvojio, uz Pet-Nat, možda najviše komplimenata. Gotovo nije bilo WoW-ice kojoj se nije dopala svježina, ali i aroma roséa, okus maline, rabarbare…
Uz rosé su posluženi black tiger garnele tacosi. Nakon toga je slijedio teran koji je dvije godine odležao u bačvi i tek se treba puniti u boce. Jednoglasno je zaključeno da je mlad i elegantan, ali, iako bi trebao malo sazrijeti, već je sad potpuno spreman za konzumaciju.
Zalogaj sashimi tune bio je izvrstan odabir jela uz teran. Za kraj, desert. Koja žena ga ne voli, neka se javi. Ne čujemo ništa?! Dakle, kombinacija snova: kruške u mascarponeu s muškatom Radanović! Bio je to i više nego odličan završetak još jednog u nizu uspješnih druženja i educiranja o vinima.
Tekst: Slavica Kleva, Sara Prostran
Uredila: Sanja Muzaferija
Fotografije: privatna arhiva
