Izložba fotografija Domagoja Burilovića pod nazivom „Teraformiranje“ u maloj zagrebačkoj galeriji „Karas“ (22.10.-3.11.2020.) već na prvi pogled izaziva nelagodu.
Na njima magla natkriljuje iskrčena tla, razrušene zgrade i napuštene strojeve, što pokazuje sasvim suprotan sadržaj od onog naznačenog u naslovu.
Pojam „teraformiranje“ (preoblikovanje Zemlje) znači promjenu (još uvijek hipotetsku) uvjeta na nekom nebeskom tijela kako bi što više sličilo planetu Zemlji odnosno pretvaranje „neprijateljskog“ okoliša u potencijalni dom.
Međutim, na fotografijama se ubrzo uočava suprotan proces, jer Burilović registrira tragove napuštanja i odustajanja, beznađa i kraha.
Rođen u Vinkovcima godine 1987., bio je dječarac kada su počeli procesi čije posljedice prati i bilježi tridesetak godina kasnije (2017.-2019.).
Istražujući predano sve vrste devastacija koje su zadesile Slavoniju, nekada obećanu zemlju, Burilović upravo potresno nalazi motive na kojima se vide posljedice ratnih operacija poput bunkera (Nuštar), šume napučene minama (Bilje), razrovanog tla koje krije masovnu grobnicu (Ovčara) ili napuštene srpske kuće (Ostrovo).
Osim ratnih razaranja, postoje ona mirnodopska poputnemara (devastirana srednjovjekovna crkvica, Rokovci), ekološke nebrige (divlji deponij, Vinkovci), propalog gospodarstva (napušteni strojevi, umjetna jezera) ili masovnog iseljavanja (prisjetimo se teme Bulajićevog filma „Vlak bez voznog reda“, 1959.).
Kao da mu za opis slavonske propasti nisu bili dovoljni zatečeni motivi, nego ih je dodatno „ispunio“ maglom (što je značilo „vrebanje“ pravih trenutaka), čime je istovremeno ostvario određenu mističnu atmosferu, izdvojio odabrani detalj iz okoline i pojačao osjećaj očaja.
Burilović je ovom izložbom pokazao da je istovremeno odličan, promišljen fotograf i osoba koja se ozbiljno bavi društvenim i političkim temama.
Njegovi radovi predstavljaju dokument i komentar, umjetnički čin i angažman.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
