Prvi susret hrvatskih čitatelja s norveškom spisateljicom Idom Hegazi Hoyer (1981.) zbio se na „Sandorfovom mini maratonu 2020.“ u zagrebačkom književnom klubu „Booksa“ (27.6.2020.) kada je nakladnik Ivan Sršen putem videa predstavio tri „svoje“ autorice, dobitnice Nagrade EU za književnost.
Hegazi Hoyer je spomenutu nagradu dobila 2015. za roman „Oprosti“ (Unnskyld, 2014.) koji se ove godine pojavio u hrvatskom prijevodu Željke Černok (Sandorf, 2020.).
Roman piše mlada djevojka u prvom licu jednine prikazujući svoju dvogodišnju ljubavnu vezu i počinje ga rečenicom: „Na pločniku je stajao krevet“. Ubrzo, ona u krevetu prepoznaje vlastitu postelju koju dijeli sa svojim ljubljenim Sebastijanom i spoznaja da se krevet nalazi na ulici, a ne u njihovoj sobi u njoj izaziva nemir.
Ali niti čitatelj nije pošteđen nelagode koja ga, usprkos opisa idilične ljubavne veze, ne napušta do kraja romana.
Njihova ljubav počinje munjevito i djeluje besprijekornom, pa oni vrlo brzo unajmljuju zajednički stan i planiraju vjenčanje.
Kratkim jasnim rečenicama pripovjedačica opisuje zgode na svojem poslu u dječjem vrtiću (fokusirajući se na agresivnog dječaka), aktivnosti svojeg dragog Sebastijana zaposlenog u školi i tihu sretnu nepomućenost njihovog zajedničkog života. „Bio si najsretnije razdoblje mog života, od samog početka crtala sam kartu tebe“ zapisuje očarana djevojka kojoj je sve njegovo izvanredno, opčinjavajuće, nenadmašno…
Odlazak u posjetu njegovim roditeljima unosi malu pomutnju: Sebastian otkriva da mu je ime Daniel. Iako boravak kod roditelja nije bio dugačak, našoj je pripovjedačici bio nelagodan, zamalo mučan. Slučajno otkriva da ništa nije onakvo kakvim joj se do tada činilo …
Potaknuta sumnjičavošću počinje tragati za dokazima, što kulminira pronalaskom gomile neplaćenih računa i pomno skrivenom plastičnom žutom patkicom.
Usporedno s pričom o rasapu ljubavne veze uzrokovanom nepovjerenjem, pratimo priču o prijateljstvu soba i jelena, o njihovom zajedničkom stradanju i uzajamnoj potpori.
Hegazi Hoyer piše precizno i naoko sabrano, ali izmjena dugačkih i kratkih, čak eliptičnih rečenica izaziva uznemirenost čak i prilikom opisa lijepih, nježnih i smirenih trenutaka. Jer, stalno se sluti neka prijetnja, nevidljivo zlo, nemogućnost sretnog završetka.
Roman „Oprosti“ prati ljubavnu vezu koja nije mogla izdržati teret prošlosti što izvrsno ilustrira naslovnica s prikazom zidne instalacije Ivone Martinčić na kući napukloj u potresu.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
