Nedodirljivi – dva romana iz susjedstva

Politička i financijska moć često su toliko bliske, da čak i onaj tko ih posjeduje, zaboravlja kojim su se redoslijedom pojavile: kao što se novac spontano lijepi na vlast, tako se gomilanjem novca rađa moć.

Krizne situacije stvaraju uvjete u kojima spretni, nemoralni i beskrupulozni manipulanti počinju graditi svoju piramidu društvene moći.

Čitajući brojne kriminalističke romane o stasanju takvih, u pravilu nedodirljivih tipova, pomišljam kako suvremeni pisci crpe inspiraciju iz svakodnevice (preskačem zločine iz strasti ili patološka ubojstva).

Nažalost, završeci izmišljenih i stvarnih afera nerijetko se razlikuju: u romanima osumnjičenog uhvate, optuže i osude, dok u stvarnosti proces često okonča bijegom okrivljenika, sudskom nagodbom, greškom u procesu ili zastarijevanjem sudskog postupka.

Zanimljivo je da su suvremeni pisci političkih „krimića“ prije početka spisateljske karijere bili novinari ili aktivisti, što obično znači da prilično dobro poznaju politički milje.

ANATOMIJA-SKANDALA

Prije nego je započela pisati romane (The Art of Baking Blind, 2014.), Sarah Vaughan je radila kao politička dopisnica u britanskom dnevniku „Guardian“ i upravo joj je, kako sama navodi, to novinarsko iskustvo pomoglo pri pisanju njezinog trećeg (predzadnjeg) romana (Anatomy of a Scandal, 2018.).

Roman „Anatomija jednog skandala“ postigao je veliki međunarodni uspjeh, a od nedavno je objavljen na hrvatskom jeziku (Aleksandra Barlović, Mozaik knjiga, 2020.).

Roman se u početku bavi silovanjem mlade žene u dizalu: James Whitehouse, ministar bez portfelja u britanskom Ministarstvu unutarnjih poslova i bliski premijerov suradnik (prijatelj iz studentskih dana) optužen je za silovanje svoje suradnice Olivije, s kojom je održavao tajnu vanbračnu vezu.

Sudski proces vodi tužiteljica Kate Woodcroft, kroz čija razmišljanja i opažanja u sudnici pratimo sudski postupak na kraju kojeg je James, ugledni član Vlade, oslobođen krivnje.

Druga ključna osoba kroz čija se razmišljanja ogleda Jamesov karakter je njegova supruga Sophie

Ogorčena zbog nevjere, ona od njega saznaje da se od optužbe za silovanje izvukao lažima: „Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio.“

Osim razmatranja Kate i Sophie, čije su priče datirane u doba suđenja (2016./ 2017.), pojavljuju se treći slijed zbivanja, sjećanja studentice Holly (1992.).
Ona je, studirala u Oxfordu i pamti raskalašene zabave Jamesa i njegovih prijatelja, ispunjene alkoholom, drogom i – nasiljem.

Odrastao kao bogat i neobuzdan mladić, James je stasao u muškarca kojem je sve dozvoljeno i čija je riječ jača od bilo čije druge (znači i svjedočenja „beznačajne“ mlade žene koja ga je optužila za silovanje).

Roman „Anatomija jednog skandala“ odlikuju dobro oslikani likovi i vjerno prikazana uzajamna potpora „elite“ sačinjene od moralno upitnih muškaraca kojima je laž legitiman način prikazivanja nezgodnih situacija, a uvjerenje u vlastitu nedodirljivost samorazumljivo.

COVJEK-KOJI-SE-SMIJESIO-500pix

I dok je Sarah Vaughan pridošlica u svijet hrvatskih čitatelja kriminalističkih romana, švedski pisac Henning Mankell (1948.- 2015.) je, sa sedam prevedenih romana, veteran.
Osim romana „Talijanske cipele“, svi ostali pripadaju „slučajevima istražitelja Kurta Wallandera“ (čak jedanaest slučajeva), pa toj seriji pripada i nedavno preveden roman (Branka Grubić, Mozaik knjiga, 2020.)

„Čovjek koji se smiješio“ (kao četvrti Wallanderov slučaj, Mannen som log, 1994.).
Poput svih autora koji oblikuju središnji lik žanrovskih romana, tako je i Mankell svojem junaku iz Ystada osmislio karakter, obitelj, prošlost, navike, mane i vrline, ne mazeći ga previše.

Na početku romana, opterećen grižnjom savješću i alkoholom, Wallander odlučuje napustiti policiju.
Predomišlja se kada saznaje za ubojstvo znanca odvjetnika Stena Torstenssona, tim više što je nedugo prije njega ubijen i Stenov otac, također odvjetnik, a njihova je tajnica sasvim slučajno izbjegla smrt.

Wallander sa svojim suradnicima slaže mozaik i, koliko god djelovalo nevjerojatno, sve vodi prema uglednom poslovnom čovjeku i humanitarcu Alfredu Harderbergu.
Otkrivši Harderbergovo impozantno bogatstvo nastalo zahvaljujući nezakonitim, dapače morbidnim poslovanjima, Wallander ga pokušava uhapsiti.

Iako se ovaj sprema pobjeći, Wallanderovi šefovi su sumnjičavi jer se radi o bogatoj i uglednoj osobi, pa Wallander diverzantski zaustavlja zrakoplov i hapsi samouvjerenog Harderberga („Wallender je primijetio da se nešto promijenilo.
Zatim je shvatio što je to bilo. Smiješak je nestao.“).

Poanta romana o „čovjeku koji se smiješio“ leži u općem prihvaćanju ideje da novac rađa ugled, a ugled podrazumijeva moralne kvalitete.
No uvijek postoje sumnjičavci, koji smatraju da valja zagrepsti po površini, jer ulaštena ploha može puno toga skrivati.

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti