Tomislav Bolfan vinar je koji na svom čarobnom imanju, za koje se priča da ga posjećuju vile i vilanjci, prima svoje goste u obilje koje pruža Vinski Vrh u Hraščini, mjestu hrvatskog Zagorja.
Vinarija i biodinamička farma Vinski vrh, pod pozitivnim vodstvom Tomislava Bolfana, od samih početaka usmjerena je na ekološki i biodinamički uzgoj grožđa, proizvodnju vina i hrane, a farma je samodostatna što je još uvijek iznimna novina u Hrvatskoj. O svemu podrobnije razgovarali smo sa životno i ekološki osvještenim Tomislavom, čija pozitivna energija prelazi na svakoga tko je u njegovoj blizini.
W: Vinograd traži slugu a ne gospodara. Vrijedi li još uvijek ova uzrečica?
Rekao bih da je tako sa svakim poslom u kojem se čovjek nađe srcem i dušom, bez prisustva materijalnog. Vinograd uz to traži i poznavanje prirodnih zakona jer on jest priroda .
W: Koliko tradicija proizvodnje igra ulogu u današnjem uzgoju loze i proizvodnji vina?
Tradicija je osnova, koja je u zadnjih dvadesetak godina izložene pritisku industrijalizacije poljoprivrede i prirode kao takve, a što dugoročno neće moći opstati kao takav način usmjerenja i razmišljanja.
W: Koji su bili glavni razlozi vašeg okretanja prema biodinamičkom uzgoju?
Želja za iskrenim i potpuno zdravim okolišem i proizvodom, rasterećenim od reklama i zabluda u koje nas vode globalne kompanije i želja za profitom.
W: Zahtjeva li takav pristup veću angažiranost u samom vinogradu?
Pa rekao bih da, ali mislim da tu nemamo drugog puta, mi kao odgovorni pojedinci.
W: Na koji način dolazite do suvremenih spoznaja i trendova u vinarstvu?
Poneki od suvremenih trendova i znanja apsolutno su OK, treba ih spoznati, prepoznati ispitati i prihvatiti. Putevi su mnogobrojni od: interneta, stručnih časopisa, prijatelja, sajmova, itd.
W: Mogu li hrvatski vinari s usitnjenim vinogradima i malom proizvodnjom iskoračiti na svjetska tržišta?
Da mogu, nije to ni tako sitno, no najveći problem je prepoznavanje države kao vinske zemlje.
W: Može li dizajn etiketa na boci vina učiniti proizvod više prepoznatljivim i primamljivijim?
Apsolutno da.
W: Osim proizvodnje vina koje usluge još pružate svojim posjetiteljima?
Kod nas se može prespavati u vilinskim sobama visoke kategorije u potpunoj tišini, pojesti EKO zalogaj u našem restoranu, prošetati kroz i oko vinograda, odmoriti dušu, posjetiti okolicu.
W: Kako ste došli do ideje da zaokružite svoju ponudu i ponudite cjelokupnu priču i jedinstveni doživljaj u restoranu i hotelu?
Spontano. Tako nudim cjelovito prepoznavanje vinske priče, vino je potpuno samo uz zalogaj i odmor za dušu.
W: Što mislite kako Hrvatsko Zagorje može steći bolji status turističkog odredišta i privući goste u svojim jedinstvenim ljepotama?
Potrebno je razviti malo poduzetništvo u domeni proizvodnje autohtonih poljoprivrednih proizvoda… vratiti se 40 godina nazad ali na moderan način.
W: Da li ima i stranih gostiju te iz koje zemlje najviše dolaze?
Da, dolaze Slovenci, Nijemci, Nizozemci, Česi, Slovaci.
W: Gostima nudite tradicionalne specijalitete hrvatske domaće kuhinje. Što ih u izboru jela najviše oduševljava?
Pa, najviše purica s mlincima, štrukli, zlevka, kruh domaći.
Autor: Diana Mikloš
