Mara Bratoš (1974.) se u svojim fotografijama najčešće bavi ljudskim likom, pa je serija fotografija snimljena na području kamenoloma u Dupcu nedaleko Dubrovnika zanimljiv iskorak u njezinom radu (uz ciklus „Lučki gradovi“).
Iako rođena u Dubrovniku (Gradu), oglušila se o zov njegovih prelijepih veduta i zabilježila „kamena brda i brda samljevenog kamena“ (Antun Maračić) osmislivši izložbu „Iza Grada“ postavljenu u zagrebačkoj galeriji „Kranjčar“(22.10.-4.11. 2020.).
Promatrajući te fotografije zaboravljamo da prikazuje građevni materijal, kamenje u izvornom obliku ili oblikovanog za upotrebu, običan zamalo ružan krajolik…
Jer Bratoš pronalazi mjesta s kojih se uočavaju različite visine kamenih nakupina i boje koje kao da slijede modne trendove.
Promatrajući njezine fotografije, nužno se pitamo, kada je ovakva nezanimljiva stvarnost postala bajkovita, kako su se boje uspjele tako uskladiti, što je od običnog motiva učinilo egzotičnu zemlju?!
Čak i grubo narušavanje cjeline naznačeno malim smiješnim strojevima u daljini ili pomoćnim građevinama, postaje manje agresivno pri pogledu na, bojama usklađene, slučajne nakupine tvari.
Valja dodati da ljepotu i izuzetnost fotografija naglašavaju arhitektonska posebnost galerijskog prostora i dobro osmišljen postav (Bratoš, Maračić).
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
