Nogometaš Miro Varvodić talentiran i zgodan golman dolazi iz Dalmacije

Naša sljedeća zvijezda intervjua dolazi nam iz Dalmacije, konkretno iz sunčanog Splita, a ispričat će nam kako je sve krenulo kad je nogomet u pitanju te kako je postao sjajan vratar

Rođen je u Splitu, a s tri godine preselio se s obitelji u španjolski grad Cadiz gdje je njegov otac igrao za istoimeni klub. Do 19. godine igrao je za „Hajduk“, a kasnije u njemačkoj „Bundesligi“,za „Qarabaq“ u Azerbajdžanu,za njemački „Greuther Furth“, te za“Horn“ u Austriji.

Simpatičan Dalmatinac potječe iz sportske obitelji, pa mu je tako otac također u mlađim danima bio golman. Kako bi rekao Miro Varvodić: „Španjolska mi je ostala u srcu, budući da sam tamo s obitelji proveo divne godine, a najviše se prisjećam boja, mirisa, glazbe, andaluzijskog temperamenta te uvijek nasmijanih i rasplesanih ljudi.

“Budući da je živio kao „nomad“ i stalno nekamo selio, nije se vezao uz neko mjesto,pa je bilo koje mjesto ili grad zapravo njegov svijet. U narednom tekstu saznajte više informacija o zgodnom i talentiranom golmanu koji ekskluzivno za Wish portal odgovara na pitanja vezana za svoju karijeru, otkriva nam kako izgleda jedan dan u životu nogometaša,dobiva li poslovne modne ponude i kakvi su mu planovi za budućnost.

W: U kojem trenutno klubu igrate i na kojoj ste poziciji?
Igram na poziciji golmana za njemački klub „Stuttgart Kickers“.

W: Što za Vas znači igrati nogomet?
Igranje nogometa je moj posao na koji sam potpuno fokusiran. Sama igra je čisto zadovoljstvo, ali stvari koje se zbivaju oko nogometa nisu uvijek povezane sa zadovoljstvom. Nogomet je u širem smislu riječi često surov biznis, a volio bih naglasiti da je i ovdje velikim dijelom to pitanje sreće. Vrlo često cijela karijera ovisi o samo jednom potezu, poznanstvu ili o tome “kako ti padne karta”.

W: Zbog čega ste se odlučili na bavljenje nogometom kao profesionalnim zanimanjem?
Jedan moj prijatelj citira kinesku poslovicu, koja glasi kako se nitko nije rodio, a da se njegovo zanimanje nije rodilo s njim. Po zvanju sam web dizajner, ali pronašao me nogomet, iako sam se prije toga pokušao baviti raznim sportovima u kojima sam također bio dobar.

Što se tiče nogometa, u početku sam bio igrač na poziciji stopera, a moja priča kako sam postao golman je krenula tako što se jednog dana na treningu nije pojavio golman, a ja sam tada stao na gol, što se osobno svidjelo i trenerima. Rekao mi je: „Mali, ti ćeš tu i ostati. I tako je započela moja priča s golmanom.

W: Smatrate li igranje nogometa poslom ili hobijem?
Pa netko stvarno kaže da je igranje nogometa hobi jer radite ono što volite, no ne bih se složio s time. Kada imate neki hobi, onda se time bavite bez pritiska i opterećenja, jer nekada pod tim uvjetima odradite i najbolji posao. No, u današnjem profesionalnom svijetu nogometa je velik pritisak menadžera i medija, zatim treninga, posebnog načina prehrane i strahova od potencijalnih ozljeda. Sve to jednostavno ne dopušta da budete u tome previše opušteni kao u hobiju.

W: Imate li nogometni uzor?
Nemam nikakvog uzora, jer ako želiš biti najbolji u nečemu, kreiraš uzor u samom sebi i želiš stalno napredovati. Od svakoga uzmeš nešto što ti se svidi i mogao bih reći da je u tome smisao u postojanju uzora. Danas je „imati uzora“ više pokušavati biti netko drugi, nečija kopija,a to nikada nisam htio. Ja sam ja pa makar bio i najgori.

W: Postoji li klub za koji biste voljeli igrati u budućnosti?
Postoji puno dobrih klubova u kojima bi vrijedilo igrati, no nekako bih volio da to bude španjolska liga zbog njihovog načina igranja nogometa, stila života i samog temperamenta. Bio sam u Španjolskoj više puta i tamo se osjećam najbolje.

W: Kako izgleda jedan dan u životu nogometaša?
Nogomet igraš 24 sata dnevno, ne samo na utakmici i treningu, već i u glavi. Vrtiš filmove odigranih utakmica, razmišljaš o poboljšanju tehnike te pratiš druge utakmice i lige. Način na koji se hranim, ali i vrijeme koje mi je potrebno da se odmorim, fizički i psihički u službi su nogometa. Važan je stalni fokus na sljedeći dan, jer ako vas nešto ometa, ne možete dati svoj maksimum na idućem treningu, a to rezultira slabim igrama.

W: Koliko vremenski dnevno trenirate?
Treniram sveukupno do četiri sata dnevno. Više od toga bio bi prevelik napor za tijelo s obzirom na to da treba misliti na utakmicu i za nju biti spreman i odmoran, jer to i jest najvažnije.

W: Dobivate li komentare sugrađana i djevojaka te poslovnih ponuda?
Svakodnevno preko društvenih mreža dobivam svakakve komentare, pitanja i ponude. Ima onih poslovnih, nogometnih, javljaju se nogometni fanovi, ali i djevojke.

W: Jeste li zaljubljeni?
Imam djevojku, ili kako bismo rekli mi u Splitu, curu. Ambiciozna je i ima svoj posao, draga, duhovita, samouvjerena i ne robuje nikakvim trendovima. Upravo me takve osobine i privlače kod djevojaka.

W: Imate li kakve planove za budućnost?
Naravno da imam planove, jer nogometna karijera će jednom završiti. Još je rano reći što je to čime se namjeravam baviti kasnije, a mogu samo reći da nije vezano uz nogomet. Kao i nogometu, kada nastupi vrijeme, i tome ću se potpuno posvetiti.

W: Kako uspijevate uskladiti poslovne i privatne obaveze?
Kada bolje razmislim, prilično jednostavno, a tajna je u tome da otpišeš ono nevažno. Sve je podređeno nogometu, pa kada sam slobodan od nogometnih obaveza, putujem i izlazim. Obišao sam cijelu Europu, bio u obje Amerike, ali i uživao na Dalekom istoku. Zanimaju me fotografija i nove tehnologije. Spojeno jedno s drugim, to vam znači da imam dobru opremu i da su neke od mojih najljepših fotografija nastale dronom.

W: Bavite li se modnim snimanjima?
Imao sam dosta poslovnih ponuda i često su me uvjeravali da kao model mogu ostvariti svjetsku karijeru, ali nogomet i moda po mome mišljenju ne idu jedno s drugim. Da bih zbog mode ostavio nogomet, to mi nikako nije dolazilo u obzir, a kao model snimam samo za sponzore, što mi je zapravo i obaveza.

W: Koliko često dolazite u Hrvatsku?
U Hrvatskoj sam najviše mjesec dana godišnje. Možda bih mogao malo i više, ali puno putujem, istražujem i posjećujem dosta gradova. Ni za jedan grad nisam posebno vezan, a čak me ni u Split ne vuče tolika nostalgija. Tamo su mi prijatelji i rodbina, tako da odlazim u Split najviše zbog njih. Budući da je moj prvi klub bio Hajduk, mogao bih reći da sam dijete Hajduka.

W: Što biste savjetovali budućim mladim nogometnim nadama?
Što se karijere tiče, da joj se potpuno posvete i da pažljivo biraju osobu kojoj će je staviti u ruke. Vrlo važno je napomenuti da bi im igra trebala biti važnija nego novac.

Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Miro Varvodić – privatni album