U stanu mojih roditelja, kao dio uobičajenog unutarnjeg uređenja, nalazio se stalak za novine ispleten od prirodnih materijala (komušine).
Sentimentalni razlozi nagnali su me da ga ponesem prilikom preseljenja u vlastiti stambeni prostor (djelomično sluteći da ga spašavam od smetlišta). O kako sam se razveselila ugledavši „moj“ stalak na izložbi pod naslovom „ Slava Antoljak : od zanata do primijenjene umjetnosti – od umjetničkog obrta do dizajna“ koja se od 21.1 do 11.2 2021. može razgledati u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD galerija) u Zagrebu.
Autor izložbe Marijan Špoljar vrlo izravno opisuje : „Slava Antoljak nije bila dizajnerica ni po obrazovanju, ni po statusu, ni po praksi, ali je znala i osjećala da je dizajn interdisciplinarno djelovanje, pri čemu svaka od sastavnica toga procesa savršeno barata svojom disciplinom, strukom i umijećem.“
Ova zanimljiva osoba (1905.-1968.) nije bila sklona da joj itko „soli pamet“, pa kada je iz rodnog sela Đelekovca došla u Koprivnicu i udala se za bogatog hotelijera Milana Švarca, umjesto rada u hotelu okrenula se obrtu u vlastitom krojačkom i kitničarskom salonu.
Nakon povratka iz partizana (1943.-1945.) nastanila se u Zagrebu gdje se preudala , uključila u ULUPUH i SIO, te u suradnji s uglednim umjetnicima (Picelj) izrađivala unikatne tapiserije (tepihe, zastore) i namještaj (Richter, Rosić) koji je plela od prirodnih materijala.
Prema atribucijama predmeta i fotografija na izložbi proizlazi da je glavno stvaralačko razdoblje ove darovite i zanimljive dizajnerice (ne samo teorijskog znanja nego i izuzetne izvedbene prakse) bilo desetljeće sredinom 20. stoljeća.
Tada sudjeluje na brojnim izložbama, a pojavljuje se i na Milanskom trijenalu 1957. (Paviljon Jugoslavije). Ova nevelika ali izuzetno pametno osmišljena izložba (varijanta izložbe bila je postavljena u koprivničkoj sinagogi u srpnju 2020.) jasno pokazuje da bez prošlosti nema ni sadašnjosti ni budućnosti.
Ljudski nemar možda može zaturiti ime Slave Antoljak, ali njezini će radovi uvijek posjedovati visoku umjetničku razinu. I tek usput, ja imam njezin stalak za novine.
Fotografije: HDD galerija
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
