Čudotvorni stroj profesora Baltazara

U uvjetima kada smo svi pomalo uzdrmani i nesigurni (neki zbog zemljotresa, a svi zbog epidemije ) pa žudimo za bijegom, istinsko utočište je izmaštani grad profesora Baltazara.

Televizijski animirani serijal (1967.- 1978.) pod nazivom „Profesor Balthazar“ u produkciji Zagrebačke škole crtanog filma (Zagreb film) bio je podijeljen u četiri serije odnosno 59 epizoda (prvotno po deset, a onda po pet minuta) u kojima smo mogli, kroz poučno-zabavne priče, pratiti dobroćudnog i inventivnog izumitelja profesora Baltazara kako pomoću čudotvornog stroja rješava najrazličitije probleme.

Balthazargrad

O mentalitetu samog središnjeg lika, profesora niskog rasta i velike glave uokvirene naglašenom bradom i karakterističnim šeširom, koji spoznavši problem, nakon žustrog hoda pronalazi rješenje i svih onih koji ga okružuju puni povjerenja u njegovu učinkovitost u rješavanju njihovih problema, te o odlikama priča i likovnog jezika izvrstan je tekst napisao Luigi Scarpa u Hrvatskom filmskom ljetopisu (65/66), a izložba posvećena spomenutom serijalu pod nazivom „51000 Balthazargrad“ (24.10.2020. – 28.1.2021.) postavljena je u riječkom Muzeju moderne i suvremen umjetnosti kao dio programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

profesor baltazar rijeka

Podsjećam da su, iako se radi o doista velikom timu pri izradi crteža, autori „lika i djela“ profesora Baltazara bili Zlatko Grgić, Boris Kolar i Ante Zaninović (scenarij, režija, crtež), Zlatko Bourek (scenografija) i Tomislav Simović (glazba).

Upravo je čudna, „psihodelična“ Bourekova (1929.- 2018.) scenografija bila poticaj za ovu izložbu, budući da je ovaj „zaigrani“ slikar, lutkar i autor animiranih filmova tvrdio da je inspiraciju za Balthazargrad crpio iz urbanog i arhitektonskog izgleda Rijeke.

baltazar profesor baltazar

Kustos izložbe Željko Luketić o tome piše: „Bourek se inspirirao psihodeličnom umjetnošću 60-ih, koju je pomiješao s naivnom umjetnošću ovog prostora, pa je vizura Rijeke, sa svojim stršećim neboderima unutar obalnog mjesta prepunog malih primorskih kuća, postala idealna za njegove intervencije u narušenu, dječje razigranu geometriju i potpuno krive omjere prostora.

Sve to zajedno jest bio izmaštani Balthazargrad, iako su Borekove skice začuđujuće slične vrlo konkretnim dijelovima Rijeke.“ Moram priznati da gledajući brojne dogodovštine profesora Baltazara nisam primjećivala sličnost njegovog grada s riječkim vedutama, ali to bih mogla pripisati jakim bojama.

Međutim, čini mi se (možda zbog gornje sugestije), u zbrkanoj vizuri stvarnog grada uočavam sličnost s nacrtanim gradom (mada je i Jurica Pavičić dvojio između Delfta, Telča i Požege, ne sluteći da se radi o Rijeci!).

Zahvaljujući koordinatoru projekta Zoranu Krušvaru (ujedno autoru fotografija) koji me vodio kroz izložbeni postav („Brigada“ – Zoja Ivanišević, Kristina Volf, Ena Tadej) nisam mogla ništa preskočiti ili zaobići (osim što nisam pomno odgledala filmove u sobi pod nazivom „Svemir“).

Iz predvorja se stupa u prvu sobu pod nazivom „More“ gdje vlada ugođaj iz epizode „Hanibalove Alpe“, ali se mogu vidjeti fotografije brojnih crtačica („educirane mirne ruke“) bez kojih ništa ne bi bilo isto…

balazargrad profesor baltazar

Soba „Rječina“ prelazi se dakako mostićem, dok sirota ljubičasta neman Fu – Fu čeka profesorov spasonosni napitak protiv morske bolesti.

Najveća i najšarenija prostorija, soba „Balthazargrad“, prikazuje raznovrsnu, ali (nažalost) malobrojnu sačuvanu dokumentaciju (originalne folije, fotografije, knjigu snimanja „Letećeg Fabijana“, nagrade ), prigodne tiskovine, špice i „Glazbeni kutak“ (uz glazbalo theremin), da bi svima, velikim i malim, vrhunac bio čudotvorni stroj profesora Baltazara (koji se smije dirati i natezati ).

Nije baš identičan onom iz serije (pa i tamo se vremenom mijenjao), ali je veseo i obećavajući, za što je zaslužna mlada dizajnerica Lina Kovačević.

Izložba koja već u naslovu povezuje dva grada, stvarnu Rijeku (poštanski broj) i izmaštani ( više zbog stanovnika i zbivanja, a manje zbog izgleda, kao što sugeriraju autori) Balthazargrad djeluje pomalo terapeutski, jer daje naslutiti da u svima nama „šetucka“ neki Baltazar.

Dobro bi bilo posjedovati onakav stroj, ali on je zapravo, tek usput. Ono glavno je ipak ispod šešira!

Fotografije: Zoran Krušvar

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti