Njeno Kraljevsko Visočanstvo Princeza Brigitta Karađorđević odvojila je dio svog vremena prepunog poslovnih obveza te nam otkrila kako se našla u svijetu vrhunske mode. Ona dizajnira odjeću iz najfinijih materijala za mnoge svjetski poznate i priznate osobe, ali veliki dio vremena provodi i uz supruga Princa Vladimira Karađorđevića s kojim je osnovala dobrotvornu organizaciju Mother and Child Relief Foundation. Nesebično se angažira u svim kriznim situacijama kada su ugroženi ljudi u pitanju što je čini iznimno plemenitom osobom. No saznali smo i neke zanimljive detalje oko hrane koju voli jesti njena obitelj, kako je provela svoje djetinjstvo u Njemačkoj te posebne utiske koje je stekla Sloveniji.
W: Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima? Kako se doživljavate?
Ja sam Brigitta Karađorđević, udana sam za Njegovo Kraljevsko Visočanstvo princa Vladimira Karađorđevića, najstarijeg sina pokojnog kraljevića Andreja. Rođena sam u malenom gradu u središnjoj Njemačkoj, i uistinu sam blagoslovljena jer sam rođena u prekrasnoj obitelji prepunoj ljubavi.
Ja sam jedinica te sam uživala u nepodijeljenoj ljubavi i predanosti svojih roditelja, baka i djedova. S ponosom mogu reći kako su moji roditelji, osim ljubavi koju su mi pružali, bili vrlo strogi te su inzistirali na dobrim manirima, bontonu, poštenom radu i stilu. To se u mom cjelokupnom životu pokazalo kao velika prednost, sve do sadašnjih dana. Uza sve to imam pobunjeničku crtu još od doba dok sam bila dijete, što je mojim roditeljima zadavalo puno brige.
Na žalost, do kraja svojih teenagerskih godina izgubila sam oca i sve bake i djedove. Mnogi će, s pravom, reći kako sam bila sretnica jer sam imala tih par zlatnih godina, i bili bi u pravu, te godine koje sam provela s djedovima, bakama i ocem bile su moje zlatne godine. Roditelji su htjeli da uđem u svijet investicijskog bankarstva i iako sam znala da je moda poziv mog života pridružila sam se bankarskom svijetu i postala kvalificirani bankar.
Nakon moje kratke karijere u bankarstvu nije mi bilo potrebno puno vremena da ispunim svoj djevojački san i postanem modni dizajner u svijetu visoke mode. Kao i u većini poslova na početku je bilo izrazito teško ali moja baza klijenata je rasla kao i moj ugled koji je postajao sve veći među ženama koje inzistiraju na najboljoj kvaliteti. Moj posao se sam od sebe razvijao. Danas sam ponosna što svoje klijente oblačim u najfiniju odjeću vrhunske kvalitete, a najveće priznanje mi je čuti kako moji klijenti uživaju u mom stvaralaštvu.
Iako je posao taj koji nam daje kruh svagdašnji, kao i velikoj većini ljudi, jako sam zahvalna što mogu rasporediti svoje vrijeme kako bih bila u mogućnosti sudjelovati u drugim aktivnostima, kao što je humanitarni rad, obiteljski službeni angažmani no istkala bih da pomalo uživam i u slikanju. Rekla bih za sebe da sam blagoslovljena od Boga što mi je pružio priliku kao ljudskom biću da budem kreativna, marljiva osoba koja vjeruje u borbu za pravdu i pravednost i što sam dobila sposobnost da volim životinje podjednako kao i ljude.
W: Kako ste ušli u svijet visoke mode?
Još od najranijih dana, kojih se mogu sjetiti, bila sam zadivljena određenim odjevnim komadima i materijalima iz kojih su bili napravljeni. Ne mogu objasniti kako, niti zašto ali čak i jako mala mogla sam razaznati dobar, kvalitetan materijal od materijala loše kvalitete. Mogu pogledati haljinu ili kostim na ženskom tijelu i vidjeti da li je dobro sašiven i da li savršeno pristaje ili nešto nije u redu.
Sjećam se vremena kada sam kao jako mala djevojčica šivala jednostavne haljine za svoje lutke, a i radova u svojem osnovnoškolskom obrazovanju. Vjerujem kako su to bili počeci moje sadašnje karijere. Moji roditelji su priželjkivali da moja ljubav prema modi bude samo teenagerski interes ili hobi i zato nisu preozbiljno shvatili moju želju. Usmjerili su me u svijet investicijskog bankarstva te sam se zaposlila u velikoj njemačkoj banci i postala sam uspješna bankarica.
Nisam požalila ovu epizodu svog života jer sam dobila veliki uvid u financijsko znanje, koje mi je neizmjerno pomoglo u mom kasnijem poslu. Nije dugo potrajalo i napustila sam bankarski svijet te otvorila svoj vlastiti atelje, kojeg sam u početku dijelila s kolegom dizajnerom. Nakon nekog vremena uvidjeli smo kako se naši interesi i pravci u modi razilaze te smo odlučili prekinuti poslovne veze. U to doba sam započela svoju samostalnu karijeru i čvrsto sam postavila svoj put u svijetu visoke mode.
U početku sam imala sreće jer sam radila na kostimima i privatnoj garderobi za dvoje poznatih umjetnika u svijetu glazbe i teatra. Pošto se moj posao uvelike oslanja na preporuke nije trebalo proći dugo vremena kako bi moja baza klijenata narasla a uključivala je nekoliko poznatih osoba i filmskih zvijezda.
Još rano u svojoj karijeri odlučila sam dva puta godišnje prisustvovati pariškom tjednu mode kako bih bila u korak s trendovima i družila se sa svojim kolegama. Oduvijek sam imala slabu točku prema nekim dizajnerima, kao što su Valentino, Lagerfeld ili Gian Franco Ferre, a tijekom godina imala sam priliku razgovarati i razmjenjivati mišljenja s tim cijenjenim ljudima. Drugi dio mog puta, na kojem sam inzistirala, je direktan odnos s poznatim proizvođačima materijala za visoku modu. Nisam željela upotrebljavati materijale niže kvalitete nego samo najbolje koji su bili dostupni za tu sezonu.
Iz tih razloga mogu svog klijenta odjenuti u tkanine najbolje kvalitete koji se proizvode za tvrtke koje dominiraju na pariškom tjednu mode. To je velika prednost. Od početka svoje karijere bila sam spremna na gubitak potencijalnih poslova ne prihvativši otvoreno oglašivačku formulu. Drugim riječima nikada ne bih upotrijebila imena svojih klijenata kako bih promovirala svoj posao i privukla nove klijente. Diskrecija je jedan od najbitnijih elemenata mog posla i zato mi je i više nego drago kada novi klijent dođe na preporuku s povjerenjem.
W: Uvijek izgledate vrlo elegantno. Možete li otkriti koje modne dizajnere ili modne kuće najviše volite? Nosite li svoje kreacije?
Kao što sam spomenula, imam svoje favorite u svijetu mode i divim se njihovim kreacijama s otvorenim srcem ali moram reći da je 90% do 95% svega što nosim moja kreacija. Bez ikakvog omalovažavanja, činim to jer tada mogu biti sto posto sigurna da je ono što nosim kvalitetno, a na kvaliteti inzistiram i u radu sa svojom klijentelom.
W: Koji su Vaši klijenti i možete li podijeliti neku lijepu priču o modnom dizajnu, koja Vas je posebno impresionirala?
Kao što sam ranije spomenula, apsolutna diskrecija zlatno je pravilo mog posla. Iako nekim mojim klijentima to ne bi smetalo, i nikada mi ne bi zamjerili što se u javnosti služim njihovim imenima u promocijske svrhe. Odlučila sam držati se čvrsto pravila apsolutne diskrecije za sve moje naručitelje odjeće.
Imala sam povlasticu i izuzetno sam sretna što sam oblačila dame iz mnogih sfera života, koje dijele afinitete prema odjeći krojenu iz najfinijih materijala te uživanju u najboljoj kvaliteti izrade. Istinski sam zahvalna na širokom spektru klijenata, od prezaposlenih članova kraljevskih obitelji pa do skromnih dama koje rade u uredu. Neke od dama mi dolaze s čvrstom vizijom kako žele izgledati dok se druge prepuštaju mojoj sposobnosti da uvidim što bi točno odgovaralo njihovom stilu. Ponosna sam na sve svoje kreacije i teško mi je izdvojiti samo jednu ili dvije kao omiljene.
Moram reći da sam izuzetno ponosna kada sam određenu zvijezdu obukla za njezino vjenčanje. Ona se željela maknuti od tradicionalno bijele haljine za vjenčanje te sam za nju kreirala indijsku odjeću, koja se sastojala od duge haljine sačinjene od poludragog kamenja. Taj komad je, preko mojih poznanstava, za mene izrađen u Indiji a trebalo je preko 520 radnih sati da se završi. Moram se pohvaliti i reći kako je to bilo ostvarenje sna za moju klijenticu.
W: Dosta radite na humanitarnom polju. Možete li navesti na kojim poljima se angažirate?
Zajedno sa suprugom, i malenom grupom prijatelja 1999. sam pokrenula dobrotvornu organizaciju Mother and Child Relief Foundation. Na području humanitarne pomoći radim od kada je izbio rat u Hrvatskoj i Bosni. Osjećam kako je moja dužnost pomoći ljudima koji pate od razornih posljedica rata.
Kada smo suprug i ja osnovali tu organizaciju zauzeli smo se da će naša humanitarna pomoć pomagati potrebitim ljudima bez obzira na rasu, religiju ili etničku pripadnost. Za nas nema humanitarne granice prema žrtvi ili osobi koja treba pomoć. Za nas su to ljudska bića kojima je potrebna pomoć i naša je dužnost da učinimo sve što možemo kako bi im pomogli. Ponosna sam jer se tih principa čvrsto držimo i danas.
Naša humanitarna organizacija se ne može mjeriti s velikim internacionalnim organizacijama ali mogli smo odgovoriti na veliki broj različitih potreba tijekom ovih godina. Iako je naš glavni fokus okrenut prema majci i djetetu, bili smo u stanju proširiti naš doseg u nekoliko navrata. Uključili smo se u projekte različitih vrsta, od dostavljanja lijekova i opreme u bolnice, do financijske pomoći pružene određenim obiteljima kako bi im pomogli u oporavku nakon nedavnih poplava. Niti jedan projekt nije malen te polazimo sa stajališta da trebamo postići mnogo uspjeha kada druge dobrotvorne organizacije nisu imale takve mogućnosti.
Dok jedan dan pomažemo djetetu da ode u inozemstvo na operaciju, drugi dan ćemo opskrbiti obitelj izbjeglica s mjesečnim potrepštinama, od higijenskih do dnevnih potreba, sve jako ovisi i o našoj financijskoj situaciji.
Princ Vladimir i ja pokušavamo čim manje “oglašavati” naš humanitarni rad. Više smo koncentrirani na promociju naše humanitarne organizacije i mnoštvo potreba koje imaju ljudi. Humanitarni rad nije natjecanje u popularnosti u kojem uvijek tražite pohvalu i medalje kao nagradu za svoj rad. Za nas je čast moći pomoći ljudima u potrebi kada god to možemo i ne tražimo nikakve pohvale stoga ne trebamo reklame koje se temelje na našem osobnom radu na humanitarnom polju.
W: Je li Velika Britanija i dalje strogo podijeljena, pogotovo što se tiče kraljevske obitelji i da li se Vaša obitelj sastaje s njima?
Pošto nisam rođena, niti sam odrasla u Velikoj Britaniji ne mogu precizno odgovoriti na ovo pitanje. Mogu vam reći ono što sam osobno vidjela i doživjela! Rekla bih da su se u posljednjih nekoliko desetljeća mnogi stari i klasični zidovi između klasa u Velikoj Britaniji izrazito smanjili, kako u veličini tako i u važnosti. Naravno, neke od tih prepreka i dalje postoje iz različitih razloga a neke je teže identificirati.
Princ Vladimir i ja smo vrlo otvoreni ljudi i ne cijenimo čovjeka prema društvenoj klasi iz koje potječe. Obično se družimo, kako privatno tako i poslovno, s ljudima koji posjeduju životne kvalitete koje mi cijenimo, kao što su poštenje, prihvaćanje vrijednosti ljudskih prava. Za princa Vladimira i mene druženje i rad s ljudima iz svih sfera života i društvenih sredina je bitan dio našeg svakodnevnog života! Ne mogu prihvatiti ne pružanje prilika ljudskom biću zbog njegovog društvenog položaja. To je za mene neprihvatljivo.
Sretna sam što mogu izjaviti, kada se radi o britanskoj kraljevskoj obitelji da obitelj Karađorđević ima s njima dobre veze i odnose, ali naravno mnogo toga proizlazi iz činjenice kako su te dvije obitelji vrlo usko povezane na različitim obiteljskim razinama.
W: Imate svoju Facebook stranicu. Kako ste se odlučili na ovaj korak i što je vaš glavni cilj postizanja preko nje?
Da, svakako! Imamo nekoliko stanica na Facebooku kao i nekoliko naših profila. Svijet društvenih medija je zaista veličanstvena arena u kojoj se prezentira osobnost, aktivnost i cilj. Ali to je i potencijalno vrlo opasno mjesto, koje je često zlostavljano na mnoštvo načina, uključujući i vješte hakere. Iako imamo web stranice, odlučili smo koristiti Facebook kao sredstvo komunikacije sa širokom publikom, kao direktniji način interakcije s ljudima te kako bi plasirali vijesti s malo truda.
Još je jedna razlika između naše web stranice i službene stranice Facebooka, naime to je način na koji se informacije postavljaju. Jako je lako prenijeti informaciju preko Facebooka, bez potreba za poznavanjem načina na koji web stranice rade ili poznavanja kodiranja. Vjerujem kako naše web mjesto jako dobro funkcionira u kombinaciji s društvenim medijima uz pomoć platforme kako što je Facebook za promociju različitih vrsta.
W: Putujete li mnogo i koja je Vaša omiljena zemlja koju ste posjetili kao turist?
Iznimno sam sretna jer sam mnogo proputovala i vidjela mnogo divnih zemalja i znamenitosti kao turist. Od kada sam se udala bili smo samo na jednom ili dva putovanja, a od 2003. godine putovali smo uglavnom poslovno ili zbog naših službenih obveza. Trenutno više putujem zbog posla iako sam ranije više putovala privatno. Jedini nedostatak poslovnog načina putovanja je što ne možemo imati slobodno vrijeme koje smo nekada imali.
To ne znači da nemamo priliku obići znamenitosti, jer između poslovnih sastanaka i službenih obveza koristimo sve raspoloživo slobodno vrijeme, bez podrobnog planiranja. Tipičan primjer ovakvog putovanja desio se u Australiji. Imali smo šest službenih obveza od Brisbanea do Zlatne obale a potom tri slobodna dana do ponovno zakazanih sastanaka u Sydneyju. Iznajmili smo automobil i polako se provezli sve od Zlatne obale do Sydneyja te u potpunosti uživali u vidicima i privatnom vremenu koje smo imali na raspolaganju.
Teško mi je reći koja je moja omiljena zemlja koju sam posjetila jer mnogo toga čini pojedinu zemlju specijalnom. Moram reći da volim mjesta koje sam imala priliku vidjeti u Srbiji, isto to vrijedi i za Sloveniju. Nažalost osim poslovnog puta u Zagrebu, i vožnje kroz prekrasnu Opatiju, nismo imali priliku bolje upoznati Hrvatsku. Bilo bi sjajno vidjeti više od Hrvatske kada se za to ukaže prilika. Uglavnom do sada nisam izabrala svog favorita, uzimam najbolja sjećanja iz svake zemlje, a još toliko toga imam za vidjeti.
W: Imate lijepu suradnju s gospodinom Nanijem Poljancem, osnivačem Kunsthaus muzeja u Rogaškoj Slatini. Kako je počela ta suradnja?
Gospodin Nani Poljanec je divna osoba. Princ Vladimir i ja smo ponosni na njegova gotovo samostalna postignuća. Njegov muzej u Rogaškoj Slatini ima jednu od najvećih zbirki Karađorđevićevih eksponata u svijetu a koje je gospodin Poljanec osigurao putem svojih osobnih financijskih sredstava.
Princ Vladimir se upoznao s gospodinom Poljancem mnogo godina ranije nego li sam ja imala to zadovoljstvo i bila sam jako oduševljena i počašćena kada je pozvao mog supruga i mene da budemo njegovi specijalni gosti u divnom gradu Rogaškoj Slatini. Organizirao je boravak u hotelu u kojem je djed mog supruga, Kralj Aleksandar I, također odsjeo. Nadamo se kako ćemo u budućnosti imati priliku više podržati rad gospodina Poljanca i možda proširiti muzej na međunarodnu razinu.
W: Koje specijalitete volite i pripremate li objed za Vas i Princa Vladimira?
Ovo je jako dobro pitanje jer sam prije godinu i pol dana drastično promijenila prehranu. Postupno sam izbacila meso iz prehrane i prebacila se više na veganski utjecaj, iako i dalje uživam u mlijeku i ribi ako mi se ponudi. Princ Vladimir i dalje uživa u tradicionalnijoj kuhinji, posebice u balkanskoj i azijskoj.
Trudimo se pažljivo uskladiti naše objede zbog pritiska dnevnog rasporeda kojeg imamo. Nekada to zna biti teško pa se moramo prilagođavati. Naravno, u nekim slučajevima to je lakše mom suprugu no obično si mogu pripremiti prekrasan obrok iz vrlo svestrane veganske kuhinje.
W: U kojoj zemlji najviše volte boraviti, osim rodne Njemačke, Velike Britanije ili Srbije?
U ovom trenutku ovo je nemoguć odabir. Kao i mnogi drugi, moramo naporno raditi za svoj svagdašnji kruh tako da nam naš posao diktira gdje moramo djelovati i u kojoj mjeri. Već duže vrijeme želja nam je preseliti tvrtke u Srbiju i tamo stvoriti naš dom ali to u ovom trenutku još nije moguće pa moja tvrtka i dalje radi iz Velike Britanije i Njemačke. U idealnom svijetu voljela bih rotirati tijekom cijele godine i uživati u boravku u Srbiji, Velikoj Britaniji i možda Njemačkoj!
Autor: Diana Mikloš
