Veliki ruski pisac birao je ovisno o raspoloženju.
Lako je primijetiti da glavni junaci romana Dostojevskog mnogo raspravljaju i razmišljaju, a vrlo malo jedu. Međutim, sjećanja prijatelja i članova obitelji pisca svjedoče o tome da je ruska kuhinja uvijek zauzimala posebno mjesto u njegovom svakodnevnom životu. U kući Dostojevskog neka jela su imala poseban status i njihovo posluživanje bilo je prava svečanost.
Ruska kuhinja i neobične navike
Prema sjećanjima Ane Grigorjevne Dostojevske, druge piščeve žene, „muž je volio rusku kuhinju”. Fjodor Mihailovič je često tražio da mu se pripremaju jela koja su u to vrijeme bila popularna u Sankt-Peterburgu. Među njima se izdvajaju: moskovska soljanka (čorba koja za osnovu ima mesnu juhu sa sitno sjeckanom kobasicom, kupusom i kiselim krastavcima), pohani teleći file, rastegaji (pecivo s otvorom s gornje strane i različitom vrstom nadjeva), piroške (posne piroške s graškom, repom, usoljenim gljivama i drugim nadjevom).
Osim toga, Dostojevski je imao dosta originalnih gastronomskih navika. Tako je, prema sjećanjima njegove žene, vrlo volio uz kuhanu kokošku piti toplo mlijeko, a prije nego što bi pojeo neki slatkiš rado bi popio pola čašice konjaka. Kada je bio u melankoličnom raspoloženju, Dostojevski je tražio da na stol iznesu zdjelu juhe, teleći pohani file, čaj i vino. U dobrom raspoloženju radije je jeo sir, orahe, naranče, limun, gljive rujnice, kavijar i francuski senf.
Votka za doručak
Lista neobičnih gastronomskih navika Dostojevskog upotpunjava ispijanje tzv. krušne votke za doručak (vrsta votke od pšenice, popularna u 19. stoljeću).
Piščev jutarnji ritual njegov suvremenik Mihail Aleksandrovič Aleksandrov u svom dnevniku opisuje na sljedeći način: „Došavši jednom kod Fjodora Mihajloviča za vrijeme doručka, vidio sam ga kako pije običnu krušnu votku. Zagrizao bi komad crnog kruha i ispio malo votke iz čašice, a onda je sve to zajedno žvakao”. Dostojevski je govorio da je to najzdraviji način konzumiranja votke.
Ormar za knjige sa slatkišima
Poznati ruski pisac je obožavao slatkiše i čuvao ih je u specijalnim fiokama u ormaru za knjige u radnoj sobi. Piščeva kćerka Ljubov Fjodorovna Dostojevska se sjeća: „Otac je slatkiše rado jeo danju, a ponekad i noću”.
Ovako je izgledao sadržaj ladica ormara za knjige Dostojevskog: kutije sa smokvama, datuljima, orasima, suhim grožđem i voćnim želeom (ruski žele se u 19. stoljeće pripremao od umućenog pirea od jabuka, šećera i drugog voća), suho crno grožđe, džem, kraljevske suhe šljive (od najslađe i najkrupnije vrste šljiva), pa čak i svježe grožđe.
Osim slatkiša Dostojevski je vrlo volio voće.
Ritual ispijanja čaja
Kao i svaki talentirani neurastenik, Dostojevski je neke svoje navike dovodio do krajnosti. Jedna od tih navika bilo je ispijanje čaja. Dostojevski je volio jak crni čaj i pio ga je u velikim količinama, sjedeći za svojim radnim stolom. Dostojevski je bio vrlo zahtjevan kada se radilo o pripremi čaja i zato ga je uvijek kuhao sam. Njegova kćerka tu proceduru opisuje ovako: „Najprije bi isprao čajnik vrelom vodom, potom bi stavio 3 žličice čaja, nalio samo trećinu čajnika vodom i pokrio čajnik maramicom. Tri minute kasnije bi dopunio čajnik vodom i ponovno ga pokrio.
Sipajući sebi čaj, tata je uvijek pazio na boju napitka i vrlo često mu se događalo da tren dolijeva čaj, a tren ga izlijeva u zdelu za ispiranje i dodaje vrele vode. Često se događalo da u svoj kabinet odnese čašu, i da se zatim vrati kako bi dolio koncentrat ili razblažio čaj. Tvrdio je: ’Kad sipam čaj izgleda mi da je boja dobra, a kad ga odnesem u kabinet vidim da ne valja’”.
Pisac je za čaj imao posebnu čajnu žličicu i u čašu je dodavao dvije kocke šećera.
*Sjećanja obitelji i prijatelja Dostojevskog na njegove gastronomske navike objavljena su u knjizi Pavla Fokina „Dostojevski bez uljepšavanja”, izdavač: Amfora, 2008.
Izvor: Russia beyond
