Obilježavajući prvo stoljeće (1918.-2018.) svojeg djelovanja, jedna od najljepših i najvažnijih slovenskih galerija, Narodna galerija u Ljubljani, upriličila je od 21.6.2018. – 10.2.2019. retrospektivnu izložbu slika omiljene slovenske autorice Ivane Kobilce (1861.-1926.).
Izložbom postavljenom kronološki i tematski, autori Mateja Krapež i Jure Mikuž, odabirom više od stotinu djela, prikazuju ne samo svu raskoš slikaričina talenta, već njezin život i uvjete u kojima je likovno sazrijevala, tako da prelaskom iz dvorane u dvoranu pratimo njezine boravke u Beču, Muenchenu, Parizu, Berlinu, Sarajevu i Ljubljani, sve do posljednje, desete sobe s osobnim predmetima.
Mada se bavila grupnim scenama u interijerima i eksterijerima, najveći broj njezinih slika vezan je uz portrete (dječje, odraslih ljudi, pripadnike drugih rasa).
Prema tvrdnji kustosa, najpopularnija slika u postavu Narodne galerije je „Kofetarica“ (Žena koja pije kavu, 1888.), starica tajanstvenog smješka odjevena u tamnu odjeću sa svijetlim koloristički iskoracima u točkama skoro istostraničnog trokuta koje čine čipkani okovratnik, šalica u podignutoj desnoj i pripadajući tanjurić u drugoj ruci.
Načinom izvedbe ova slika pripada u radove na tragu Rembrandta, iako je većina njezinih portreta naslikana svjetlom paletom pod barbizonskim utjecajem (Barbizon je selo pokraj Pariza u kojem su slikari stvarali na otvorenom).
Rado je portretirala sestru Fani, a njezina umješnost u slikanju portreta donijela joj je mnoge narudžbe (tako i onu J.J. Strossmayera 1899. za Gradsku kuću u Ljubljani).
Njezin pariški boravak vezan je uz boemsku komunu i nesretnu ljubav, sarajevsko razdoblje uz crkveno slikarstvo, a prijateljevanje sa slikarom Ferdom Veselom (1861.-1946.) omogućavalo joj je, ne samo druženje već i zajedničko slikanje (motiv žena koje glačaju), posebice aktova prema fotografijama (što je Kobilci kao ženi bilo branjeno, pa je pri povratku u Ljubljanu ta svoja djela uništila).
Na samom pragu života, kao šesnaestogodišnjakinja, odlučila je postati slikaricom bez obzira na prepreke i u tome je uspjela, podarivši svijetu obilje ljepote. A sama je zapisala: „Vidjela sam svijet i život; bilo je lijepo i puno sunca. Nije mi žao“.
Fotografije su iz arhiva Narodne galerije, Ljubljana, Slovenija
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
