Kazalište KNAP nalazi se u zagrebačkoj četvrti Peščenica i možda ta „zabačenosti“ potiče razne inicijative među kojima se pojavio javni poziv za dramski tekst, „komediju otvorene tematike“ za dva/dvije/dvoje izvođača/ice i do 80 minuta trajanja.
Među pristiglim radovima izdvojila se komedija Dore Delbianco „Pregled“ koju je pod izmijenjenim naslovom „Iza paravana“ režirala Tihana Strmečki (20.1.2023.).
Andreja Alagić (Katarina Baban) dolazi na preventivni pregled (preko reda, na preporuku i bez uputnice) radiologu doktoru Babiću (Vladimir Posavec Tušek) jer su u njezinoj obitelji žene često obolijevale od raka dojki.
Liječniku se nimalo ne sviđa njezina naprasitost i susret prolazi u njegovim ciničnim opaskama i njezinoj ljutnji.
Međutim, on je najbolji radiolog i ona svake godine dolazi na pregled (s uputnicom i najavljena) i oni se počinju „normalno“ razgovarati mada je on i dalje sarkastičan („Nisam grub, samo iskren“).
Delbianco je napisala duhovite dijaloge bez pretjerivanja u komici i prateći emocije svojih junaka u skladu s promjenama u njihovom odnosu: oni i dalje zadržavaju relaciju liječnik i pacijentica, ali počinju osjećati bliskost pa razgovori nakon pregleda otkrivaju sve njihove skrivene bojazni i beznađa.
Ne bez rezerve i ne do kraja već kao siluete iza paravana (scenografija Liberta Mišan), mjestu redovitih pregleda (koje prati video snimka naizmjenično s bilježnicom njezinih citata, Ivan Mihaljević/Unimedia).
Taj odnos traje do liječnikovog odlaska u mirovinu kada se oni odlučuju govoriti o svojim uzburkanim osjećajima. Ili ipak ne? Angela Runje kostimima točno prati stanje karaktera i razvoj odnosa, a odabir završne pjesme, Gershwinove „Let’s Call the Whole Thing Off“ podjednako raduje i rastužuje, jer se možda ne vidi sve jasno – kako to i biva iza paravana.
Jako me je razveselio Vladimir Posavec Tušek interpretacijom liječnikovog mračnog humora čija se posebnost očituje kroz interakciju s energičnom mada prestrašenom (hipohondrica vulgaris) pacijenticom koju s dozom fine zafrkancije donosi Katarina Balaban. Dijalozi odišu lakoćom, ali to je privid jer se humorom nerijetko liječe traumatična iskustva: ono što im se dogodilo nije uvijek bilo zabavno!
Redateljica smanjenjem svjetla (Darko Crnčević, Ivan Sabljak) i laganom glazbom na isti način „razdvaja“ sve scene u ordinaciji, ali budući da svaki pregled izaziva jaču tenziju među likovima, promjena tempa bi to mogla učinkovito najavljivati.
Sve u svemu – predstava mi se svidjela zbog promišljenog i vrlo duhovitog teksta koji su glumci zdušno prigrlili, a poneku manjkavost je uspješno prikrio paravan.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
