Povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjaka ponudila je još jedan „Prilog povijesti hrvatskog dizajna (1965.-1989.)“, kako stoji u popratnoj bilješci, u svojoj knjizi pod nazivom „Hod u zagrebačkim cipelama – design Vlasta Jarnjak“ (ULUPUH, 2017.). Keramičarka Vlasta Jarnjak (1940.) izuzetno je cijenjena i omiljena zbog svojeg maštovitog , neobičnog i prepoznatljivog (ukratko, unikatnog) keramičkog nakita, pa je mnoge iznenadilo saznanje o njezinom dizajnerskom radu u zagrebačkoj Tvornici obuće „Astra“.
Mada se danas sa zadovoljstvom bagatelizira industrija u doba Jugoslavije (temeljenoj na planskoj a ne tržišnoj ekonomiji), činjenica je da su pojedine industrijske grane bile uspješne i izvan državnih granica. Priča o Vlasti i „Astri“ počinje 1965., nakon što se vratila iz Milana (1959./1960.) , gdje je pola godine boravila kao ilustratorica i gdje je ujedno, na vrelu modnog dizajna, stekla prva znanja o dobroj, udobnoj i lijepoj cipeli.
Kao dizajnerica cipela u „Astri“ , Vlasta Jarnjak je putovala po sajmovima, upijala nove spoznaje, dizajnirala i – dobivala nagrade. No, nije sve teklo glatko (a i zašo bi?): „Moj problem u „Astri“ bio je što mi nisu dali da se bavim modelarstvom, iako sam o tome već dosta znala. Samo kreacijama. A ja sam smatrala i smatram da dizajner, kreator mora svoj model provesti do kraja, mora izvesti taj prototip točno onako kako je zamislio. Jer ako svoj dizajn date nekom drugom modelaru, on će zasigurno nešto na vašem dizajnu promijeniti, pojednostaviti ili izostaviti.
Imala sam tu slobodu reći svom modelaru kakvu hoću petu, boju kože, boju futera, vestu kože, itd., ali nikada to nije bila baš ona izvedba kakvu bih ja željela….Kao kreatorica imala sam manju plaću od modelara, i još nešto manju kao žena! Položila sam taj tečaj. Kad su mi dali da za Beogradski sajam napravim sama svoju kolekciju osvojila sam „Zlatnu košutu“ i pripadajući „Zlatni prsten“!
Knjiga o Vlasti Jarnjak prati trideset godina njezinog dizajnerskog rada, ali i uvjete u kojima je stasavala obućarska industrija i to sve na primjeru jedne tvornice i jedne pionirske dizajnerice: obilje ilustracija modela, fotografije obuće , modnih revija i same dizajnerice na studijskim/poslovnim putovanjima, uz promišljen tekst o jednom drugačijem vremenu, čini ovu knjigu ne samo zanimljivim štivom i uvidom u jednu sudbinu, već razbija nametnuti kolektivni zaborav na doba kada se, izgleda, više htjelo, smjelo i moglo.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
